Izaberite vaš jezik

🔍
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha fischiato una melodia dolce. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    fischiare :
    fi|schià|re : (accento grave)

    indicativo fischiare. Izjavni način glagola fischiare


    Tempo semplice

    Presente fischiare

    io fischio
    🔊
    tu fischi
    🔊
    lui/lei/Lei fischia
    🔊
    noi fischiamo
    🔊
    voi fischiate
    🔊
    loro fischiano
    🔊
    Tempo semplice

    Imperfetto fischiare

    io fischiavo
    🔊
    tu fischiavi
    🔊
    lui/lei/Lei fischiava
    🔊
    noi fischiavamo
    🔊
    voi fischiavate
    🔊
    loro fischiavano
    🔊

    Tempo semplice

    Futuro semplice fischiare

    io fischierò
    🔊
    tu fischierai
    🔊
    lui/lei/Lei fischierà
    🔊
    noi fischieremo
    🔊
    voi fischierete
    🔊
    loro fischieranno
    🔊
    Tempo semplice

    Passato remoto fischiare

    io fischiai
    🔊
    tu fischiasti
    🔊
    lui/lei/Lei fischiò
    🔊
    noi fischiammo
    🔊
    voi fischiaste
    🔊
    loro fischiarono
    🔊

    Tempo composto

    Futuro anteriore fischiare

    io avrò fischiato
    🔊
    tu avrai fischiato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà fischiato
    🔊
    noi avremo fischiato
    🔊
    voi avrete fischiato
    🔊
    loro avranno fischiato
    🔊
    Tempo composto

    Passato prossimo fischiare

    io ho fischiato
    🔊
    tu hai fischiato
    🔊
    lui/lei/Lei ha fischiato
    🔊
    noi abbiamo fischiato
    🔊
    voi avete fischiato
    🔊
    loro hanno fischiato
    🔊

    Tempo composto

    Trapassato prossimo fischiare

    io avevo fischiato
    🔊
    tu avevi fischiato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva fischiato
    🔊
    noi avevamo fischiato
    🔊
    voi avevate fischiato
    🔊
    loro avevano fischiato
    🔊
    Tempo composto

    Trapassato remoto fischiare

    io ebbi fischiato
    🔊
    tu avesti fischiato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe fischiato
    🔊
    noi avemmo fischiato
    🔊
    voi aveste fischiato
    🔊
    loro ebbero fischiato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo fischiare. Konjunktiv glagola fischiare


    Tempo semplice

    Congiuntivo presente fischiare

    io fischi
    🔊
    tu fischi
    🔊
    lui/lei/Lei fischi
    🔊
    noi fischiamo
    🔊
    voi fischiate
    🔊
    loro fischino
    🔊
    Tempo semplice

    Congiuntivo imperfetto fischiare

    io fischiassi
    🔊
    tu fischiassi
    🔊
    lui/lei/Lei fischiasse
    🔊
    noi fischiassimo
    🔊
    voi fischiaste
    🔊
    loro fischiassero
    🔊

    Tempo composto

    Congiuntivo passato fischiare

    io abbia fischiato
    🔊
    tu abbia fischiato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia fischiato
    🔊
    noi abbiamo fischiato
    🔊
    voi abbiate fischiato
    🔊
    loro abbiano fischiato
    🔊
    Tempo composto

    Congiuntivo trapassato fischiare

    io avessi fischiato
    🔊
    tu avessi fischiato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse fischiato
    🔊
    noi avessimo fischiato
    🔊
    voi aveste fischiato
    🔊
    loro avessero fischiato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale fischiare. Kondicional glagola fischiare


    Tempo semplice

    Condizionale presente fischiare

    io fischierei
    🔊
    tu fischieresti
    🔊
    lui/lei/Lei fischierebbe
    🔊
    noi fischieremmo
    🔊
    voi fischiereste
    🔊
    loro fischierebbero
    🔊
    Tempo composto

    Condizionale passato fischiare

    io avrei fischiato
    🔊
    tu avresti fischiato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe fischiato
    🔊
    noi avremmo fischiato
    🔊
    voi avreste fischiato
    🔊
    loro avrebbero fischiato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu e ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo fischiare. Imperativ glagola fischiare


    Imperativo fischiare

    tu fischia
    🔊
    noi fischiamo
    🔊
    voi fischiate
    🔊

    Congiuntivo fischiare

    Lei fischi
    🔊
    Che lui/lei fischi
    🔊
    Che loro fischino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan glagolski način u italijanskom jeziku koji se koristi za izražavanje naredbi, uputstava ili saveta. Gradi se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice poput „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“, kojim nekoga pozivamo da nešto uradi zajedno s nama, takođe je primer imperativa.
    Ipak, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima koristi se konjunktiv kako bi se želje ili preporuke izrazile na blaži način. Ova karakteristika čini italijanski jezik posebnim, jer konjunktiv razgovorima daje notu učtivosti i suptilnosti.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba ključni su za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim razgovorima.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!