🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Hanno finito di lavorare tardi. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    finire :
    fi||re : (accento grave)

    indicativo finire. Izjavni način glagola finire


    Tempo semplice

    finire presente

    io finisco
    🔊
    tu finisci
    🔊
    lui/lei/Lei finisce
    🔊
    noi finiamo
    🔊
    voi finite
    🔊
    loro finiscono
    🔊
    Tempo semplice

    finire imperfetto

    io finivo
    🔊
    tu finivi
    🔊
    lui/lei/Lei finiva
    🔊
    noi finivamo
    🔊
    voi finivate
    🔊
    loro finivano
    🔊

    Tempo semplice

    finire futuro semplice

    io finirò
    🔊
    tu finirai
    🔊
    lui/lei/Lei finirà
    🔊
    noi finiremo
    🔊
    voi finirete
    🔊
    loro finiranno
    🔊
    Tempo semplice

    finire passato remoto

    io finii
    🔊
    tu finisti
    🔊
    lui/lei/Lei finì
    🔊
    noi finimmo
    🔊
    voi finiste
    🔊
    loro finirono
    🔊

    Tempo composto

    finire futuro anteriore

    io avrò finito
    🔊
    tu avrai finito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà finito
    🔊
    noi avremo finito
    🔊
    voi avrete finito
    🔊
    loro avranno finito
    🔊
    Tempo composto

    finire passato prossimo

    io ho finito
    🔊
    tu hai finito
    🔊
    lui/lei/Lei ha finito
    🔊
    noi abbiamo finito
    🔊
    voi avete finito
    🔊
    loro hanno finito
    🔊

    Tempo composto

    finire trapassato prossimo

    io avevo finito
    🔊
    tu avevi finito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva finito
    🔊
    noi avevamo finito
    🔊
    voi avevate finito
    🔊
    loro avevano finito
    🔊
    Tempo composto

    finire trapassato remoto

    io ebbi finito
    🔊
    tu avesti finito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe finito
    🔊
    noi avemmo finito
    🔊
    voi aveste finito
    🔊
    loro ebbero finito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo finire. Konjunktiv glagola finire


    Tempo semplice

    finire congiuntivo presente

    io finisca
    🔊
    tu finisca
    🔊
    lui/lei/Lei finisca
    🔊
    noi finiamo
    🔊
    voi finiate
    🔊
    loro finiscano
    🔊
    Tempo semplice

    finire congiuntivo imperfetto

    io finissi
    🔊
    tu finissi
    🔊
    lui/lei/Lei finisse
    🔊
    noi finissimo
    🔊
    voi finiste
    🔊
    loro finissero
    🔊

    Tempo composto

    finire congiuntivo passato

    io abbia finito
    🔊
    tu abbia finito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia finito
    🔊
    noi abbiamo finito
    🔊
    voi abbiate finito
    🔊
    loro abbiano finito
    🔊
    Tempo composto

    finire congiuntivo trapassato

    io avessi finito
    🔊
    tu avessi finito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse finito
    🔊
    noi avessimo finito
    🔊
    voi aveste finito
    🔊
    loro avessero finito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale finire. Kondicional glagola finire


    Tempo semplice

    finire condizionale presente

    io finirei
    🔊
    tu finiresti
    🔊
    lui/lei/Lei finirebbe
    🔊
    noi finiremmo
    🔊
    voi finireste
    🔊
    loro finerebbero
    🔊
    Tempo composto

    finire condizionale passato

    io avrei finito
    🔊
    tu avresti finito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe finito
    🔊
    noi avremmo finito
    🔊
    voi avreste finito
    🔊
    loro avrebbero finito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo finire. Imperativ glagola finire


    finire imperativo

    tu fini
    🔊
    noi finiamo
    🔊
    voi finite
    🔊

    finire congiuntivo esortativo

    Lei finisca
    🔊
    Che lui/lei finisca
    🔊
    Che loro finiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!