🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha finto di essere malato. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    verbo irregolare
    fingere :
    fìn|ge|re : (accento grave)

    indicativo fingere. Izjavni način glagola fingere


    Tempo semplice

    fingere presente

    io fingo
    🔊
    tu fingi
    🔊
    lui/lei/Lei finge
    🔊
    noi fingiamo
    🔊
    voi fingete
    🔊
    loro fingono
    🔊
    Tempo semplice

    fingere imperfetto

    io fingevo
    🔊
    tu fingevi
    🔊
    lui/lei/Lei fingeva
    🔊
    noi fingevamo
    🔊
    voi fingevate
    🔊
    loro fingevano
    🔊

    Tempo semplice

    fingere futuro semplice

    io fingerò
    🔊
    tu fingerai
    🔊
    lui/lei/Lei fingerà
    🔊
    noi fingeremo
    🔊
    voi fingerete
    🔊
    loro fingeranno
    🔊
    Tempo semplice

    fingere passato remoto

    io finsi
    🔊
    tu fingesti
    🔊
    lui/lei/Lei finse
    🔊
    noi fingemmo
    🔊
    voi fingeste
    🔊
    loro finsero
    🔊

    Tempo composto

    fingere futuro anteriore

    io avrò finto
    🔊
    tu avrai finto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà finto
    🔊
    noi avremo finto
    🔊
    voi avrete finto
    🔊
    loro avranno finto
    🔊
    Tempo composto

    fingere passato prossimo

    io ho finto
    🔊
    tu hai finto
    🔊
    lui/lei/Lei ha finto
    🔊
    noi abbiamo finto
    🔊
    voi avete finto
    🔊
    loro hanno finto
    🔊

    Tempo composto

    fingere trapassato prossimo

    io avevo finto
    🔊
    tu avevi finto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva finto
    🔊
    noi avevamo finto
    🔊
    voi avevate finto
    🔊
    loro avevano finto
    🔊
    Tempo composto

    fingere trapassato remoto

    io ebbi finto
    🔊
    tu avesti finto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe finto
    🔊
    noi avemmo finto
    🔊
    voi aveste finto
    🔊
    loro ebbero finto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo fingere. Konjunktiv glagola fingere


    Tempo semplice

    fingere congiuntivo presente

    io finga
    🔊
    tu finga
    🔊
    lui/lei/Lei finga
    🔊
    noi fingiamo
    🔊
    voi fingiate
    🔊
    loro fingano
    🔊
    Tempo semplice

    fingere congiuntivo imperfetto

    io fingessi
    🔊
    tu fingessi
    🔊
    lui/lei/Lei fingesse
    🔊
    noi fingessimo
    🔊
    voi fingeste
    🔊
    loro fingessero
    🔊

    Tempo composto

    fingere congiuntivo passato

    io abbia finto
    🔊
    tu abbia finto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia finto
    🔊
    noi abbiamo finto
    🔊
    voi abbiate finto
    🔊
    loro abbiano finto
    🔊
    Tempo composto

    fingere congiuntivo trapassato

    io avessi finto
    🔊
    tu avessi finto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse finto
    🔊
    noi avessimo finto
    🔊
    voi aveste finto
    🔊
    loro avessero finto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale fingere. Kondicional glagola fingere


    Tempo semplice

    fingere condizionale presente

    io fingerei
    🔊
    tu fingeresti
    🔊
    lui/lei/Lei fingerebbe
    🔊
    noi fingeremmo
    🔊
    voi fingereste
    🔊
    loro fingerebbero
    🔊
    Tempo composto

    fingere condizionale passato

    io avrei finto
    🔊
    tu avresti finto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe finto
    🔊
    noi avremmo finto
    🔊
    voi avreste finto
    🔊
    loro avrebbero finto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo fingere. Imperativ glagola fingere


    fingere imperativo

    tu fingi
    🔊
    noi fingiamo
    🔊
    voi fingete
    🔊

    fingere congiuntivo esortativo

    Lei finga
    🔊
    Che lui/lei finga
    🔊
    Che loro fingano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!