🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    La mucca ha figliato in primavera. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    figliare :
    fi|glià|re : (accento grave)

    indicativo figliare. Izjavni način glagola figliare


    Tempo semplice

    figliare presente

    io figlio
    🔊
    tu figli
    🔊
    lui/lei/Lei figlia
    🔊
    noi figliamo
    🔊
    voi figliate
    🔊
    loro figliano
    🔊
    Tempo semplice

    figliare imperfetto

    io figliavo
    🔊
    tu figliavi
    🔊
    lui/lei/Lei figliava
    🔊
    noi figliavamo
    🔊
    voi figliavate
    🔊
    loro figliavano
    🔊

    Tempo semplice

    figliare futuro semplice

    io figlierò
    🔊
    tu figlierai
    🔊
    lui/lei/Lei figlierà
    🔊
    noi figlieremo
    🔊
    voi figlierete
    🔊
    loro figlieranno
    🔊
    Tempo semplice

    figliare passato remoto

    io figliai
    🔊
    tu figliasti
    🔊
    lui/lei/Lei figliò
    🔊
    noi figliammo
    🔊
    voi figliaste
    🔊
    loro figliarono
    🔊

    Tempo composto

    figliare futuro anteriore

    io avrò figliato
    🔊
    tu avrai figliato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà figliato
    🔊
    noi avremo figliato
    🔊
    voi avrete figliato
    🔊
    loro avranno figliato
    🔊
    Tempo composto

    figliare passato prossimo

    io ho figliato
    🔊
    tu hai figliato
    🔊
    lui/lei/Lei ha figliato
    🔊
    noi abbiamo figliato
    🔊
    voi avete figliato
    🔊
    loro hanno figliato
    🔊

    Tempo composto

    figliare trapassato prossimo

    io avevo figliato
    🔊
    tu avevi figliato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva figliato
    🔊
    noi avevamo figliato
    🔊
    voi avevate figliato
    🔊
    loro avevano figliato
    🔊
    Tempo composto

    figliare trapassato remoto

    io ebbi figliato
    🔊
    tu avesti figliato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe figliato
    🔊
    noi avemmo figliato
    🔊
    voi aveste figliato
    🔊
    loro ebbero figliato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo figliare. Konjunktiv glagola figliare


    Tempo semplice

    figliare congiuntivo presente

    io figli
    🔊
    tu figli
    🔊
    lui/lei/Lei figli
    🔊
    noi figliamo
    🔊
    voi figliate
    🔊
    loro figlino
    🔊
    Tempo semplice

    figliare congiuntivo imperfetto

    io figliassi
    🔊
    tu figliassi
    🔊
    lui/lei/Lei figliasse
    🔊
    noi figliassimo
    🔊
    voi figliaste
    🔊
    loro figliassero
    🔊

    Tempo composto

    figliare congiuntivo passato

    io abbia figliato
    🔊
    tu abbia figliato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia figliato
    🔊
    noi abbiamo figliato
    🔊
    voi abbiate figliato
    🔊
    loro abbiano figliato
    🔊
    Tempo composto

    figliare congiuntivo trapassato

    io avessi figliato
    🔊
    tu avessi figliato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse figliato
    🔊
    noi avessimo figliato
    🔊
    voi aveste figliato
    🔊
    loro avessero figliato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale figliare. Kondicional glagola figliare


    Tempo semplice

    figliare condizionale presente

    io figlierei
    🔊
    tu figlieresti
    🔊
    lui/lei/Lei figlierebbe
    🔊
    noi figlieremmo
    🔊
    voi figliereste
    🔊
    loro figlierebbero
    🔊
    Tempo composto

    figliare condizionale passato

    io avrei figliato
    🔊
    tu avresti figliato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe figliato
    🔊
    noi avremmo figliato
    🔊
    voi avreste figliato
    🔊
    loro avrebbero figliato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo figliare. Imperativ glagola figliare


    figliare imperativo

    tu figlia
    🔊
    noi figliamo
    🔊
    voi figliate
    🔊

    figliare congiuntivo esortativo

    Lei figli
    🔊
    Che lui/lei figli
    🔊
    Che loro figlino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!