🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha figgato il chiodo nel muro. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
    verbo irregolare
    figgere :
    fìg|ge|re : (accento grave)

    indicativo figgere. Izjavni način glagola figgere


    Tempo semplice

    figgere presente

    io figgo
    🔊
    tu figgi
    🔊
    lui/lei/Lei figge
    🔊
    noi figgiamo
    🔊
    voi figgete
    🔊
    loro figgono
    🔊
    Tempo semplice

    figgere imperfetto

    io figgevo
    🔊
    tu figgevi
    🔊
    lui/lei/Lei figgeva
    🔊
    noi figgevamo
    🔊
    voi figgevate
    🔊
    loro figgevano
    🔊

    Tempo semplice

    figgere futuro semplice

    io figgerò
    🔊
    tu figgerai
    🔊
    lui/lei/Lei figgerà
    🔊
    noi figgeremo
    🔊
    voi figgerete
    🔊
    loro figgeranno
    🔊
    Tempo semplice

    figgere passato remoto

    io fissi
    🔊
    tu figgesti
    🔊
    lui/lei/Lei fisse
    🔊
    noi figgemmo
    🔊
    voi figgeste
    🔊
    loro fissero
    🔊

    Tempo composto

    figgere futuro anteriore

    io avrò fitto
    🔊
    tu avrai fitto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà fitto
    🔊
    noi avremo fitto
    🔊
    voi avrete fitto
    🔊
    loro avranno fitto
    🔊
    Tempo composto

    figgere passato prossimo

    io ho fitto
    🔊
    tu hai fitto
    🔊
    lui/lei/Lei ha fitto
    🔊
    noi abbiamo fitto
    🔊
    voi avete fitto
    🔊
    loro hanno fitto
    🔊

    Tempo composto

    figgere trapassato prossimo

    io avevo fitto
    🔊
    tu avevi fitto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva fitto
    🔊
    noi avevamo fitto
    🔊
    voi avevate fitto
    🔊
    loro avevano fitto
    🔊
    Tempo composto

    figgere trapassato remoto

    io ebbi fitto
    🔊
    tu avesti fitto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe fitto
    🔊
    noi avemmo fitto
    🔊
    voi aveste fitto
    🔊
    loro ebbero fitto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo figgere. Konjunktiv glagola figgere


    Tempo semplice

    figgere congiuntivo presente

    io figga
    🔊
    tu figga
    🔊
    lui/lei/Lei figga
    🔊
    noi figgiamo
    🔊
    voi figgiate
    🔊
    loro figgano
    🔊
    Tempo semplice

    figgere congiuntivo imperfetto

    io figgessi
    🔊
    tu figgessi
    🔊
    lui/lei/Lei figgesse
    🔊
    noi figgessimo
    🔊
    voi figgeste
    🔊
    loro figgessero
    🔊

    Tempo composto

    figgere congiuntivo passato

    io abbia fitto
    🔊
    tu abbia fitto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia fitto
    🔊
    noi abbiamo fitto
    🔊
    voi abbiate fitto
    🔊
    loro abbiano fitto
    🔊
    Tempo composto

    figgere congiuntivo trapassato

    io avessi fitto
    🔊
    tu avessi fitto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse fitto
    🔊
    noi avessimo fitto
    🔊
    voi aveste fitto
    🔊
    loro avessero fitto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale figgere. Kondicional glagola figgere


    Tempo semplice

    figgere condizionale presente

    io figgerei
    🔊
    tu figgeresti
    🔊
    lui/lei/Lei figgerebbe
    🔊
    noi figgeremmo
    🔊
    voi figgereste
    🔊
    loro figgerebbero
    🔊
    Tempo composto

    figgere condizionale passato

    io avrei fitto
    🔊
    tu avresti fitto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe fitto
    🔊
    noi avremmo fitto
    🔊
    voi avreste fitto
    🔊
    loro avrebbero fitto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo figgere. Imperativ glagola figgere


    figgere imperativo

    tu figgi
    🔊
    noi figgiamo
    🔊
    voi figgete
    🔊

    figgere congiuntivo esortativo

    Lei figga
    🔊
    Che lui/lei figga
    🔊
    Che loro figgano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!