🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Mi fido sempre dei miei amici.
    fidare :
    fi||re : (accento grave)

    indicativo fidare. Izjavni način glagola fidare


    Tempo semplice

    fidare presente

    io fido
    🔊
    tu fidi
    🔊
    lui/lei/Lei fida
    🔊
    noi fidiamo
    🔊
    voi fidate
    🔊
    loro fidano
    🔊
    Tempo semplice

    fidare imperfetto

    io fidavo
    🔊
    tu fidavi
    🔊
    lui/lei/Lei fidava
    🔊
    noi fidavamo
    🔊
    voi fidavate
    🔊
    loro fidavano
    🔊

    Tempo semplice

    fidare futuro semplice

    io fiderò
    🔊
    tu fiderai
    🔊
    lui/lei/Lei fiderà
    🔊
    noi fideremo
    🔊
    voi fiderete
    🔊
    loro fideranno
    🔊
    Tempo semplice

    fidare passato remoto

    io fidai
    🔊
    tu fidasti
    🔊
    lui/lei/Lei fidò
    🔊
    noi fidammo
    🔊
    voi fidaste
    🔊
    loro fidarono
    🔊

    Tempo composto

    fidare futuro anteriore

    io avrò fidato
    🔊
    tu avrai fidato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà fidato
    🔊
    noi avremo fidato
    🔊
    voi avrete fidato
    🔊
    loro avranno fidato
    🔊
    Tempo composto

    fidare passato prossimo

    io ho fidato
    🔊
    tu hai fidato
    🔊
    lui/lei/Lei ha fidato
    🔊
    noi abbiamo fidato
    🔊
    voi avete fidato
    🔊
    loro hanno fidato
    🔊

    Tempo composto

    fidare trapassato prossimo

    io avevo fidato
    🔊
    tu avevi fidato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva fidato
    🔊
    noi avevamo fidato
    🔊
    voi avevate fidato
    🔊
    loro avevano fidato
    🔊
    Tempo composto

    fidare trapassato remoto

    io ebbi fidato
    🔊
    tu avesti fidato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe fidato
    🔊
    noi avemmo fidato
    🔊
    voi aveste fidato
    🔊
    loro ebbero fidato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo fidare. Konjunktiv glagola fidare


    Tempo semplice

    fidare congiuntivo presente

    io fidi
    🔊
    tu fidi
    🔊
    lui/lei/Lei fidi
    🔊
    noi fidiamo
    🔊
    voi fidiate
    🔊
    loro fidino
    🔊
    Tempo semplice

    fidare congiuntivo imperfetto

    io fidassi
    🔊
    tu fidassi
    🔊
    lui/lei/Lei fidasse
    🔊
    noi fidassimo
    🔊
    voi fidaste
    🔊
    loro fidassero
    🔊

    Tempo composto

    fidare congiuntivo passato

    io abbia fidato
    🔊
    tu abbia fidato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia fidato
    🔊
    noi abbiamo fidato
    🔊
    voi abbiate fidato
    🔊
    loro abbiano fidato
    🔊
    Tempo composto

    fidare congiuntivo trapassato

    io avessi fidato
    🔊
    tu avessi fidato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse fidato
    🔊
    noi avessimo fidato
    🔊
    voi aveste fidato
    🔊
    loro avessero fidato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale fidare. Kondicional glagola fidare


    Tempo semplice

    fidare condizionale presente

    io fiderei
    🔊
    tu fideresti
    🔊
    lui/lei/Lei fiderebbe
    🔊
    noi fideremmo
    🔊
    voi fidereste
    🔊
    loro fiderebbero
    🔊
    Tempo composto

    fidare condizionale passato

    io avrei fidato
    🔊
    tu avresti fidato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe fidato
    🔊
    noi avremmo fidato
    🔊
    voi avreste fidato
    🔊
    loro avrebbero fidato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo fidare. Imperativ glagola fidare


    fidare imperativo

    tu fida
    🔊
    noi fidiamo
    🔊
    voi fidate
    🔊

    fidare congiuntivo esortativo

    Lei fidi
    🔊
    Che lui/lei fidi
    🔊
    Che loro fidino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!