🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha fedito la questione. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    verbo irregolare
    fedire :
    fe||re : (accento grave)

    indicativo fedire. Izjavni način glagola fedire


    Tempo semplice

    fedire presente

    io fedisco
    🔊
    tu fedisci
    🔊
    lui/lei/Lei fedisce
    🔊
    noi fediamo
    🔊
    voi fedite
    🔊
    loro fediscono
    🔊
    Tempo semplice

    fedire imperfetto

    io fedivo
    🔊
    tu fedivi
    🔊
    lui/lei/Lei fediva
    🔊
    noi fedivamo
    🔊
    voi fedivate
    🔊
    loro fedivano
    🔊

    Tempo semplice

    fedire futuro semplice

    io fedirò
    🔊
    tu fedirai
    🔊
    lui/lei/Lei fedirà
    🔊
    noi fediremo
    🔊
    voi fedirete
    🔊
    loro fediranno
    🔊
    Tempo semplice

    fedire passato remoto

    io fedii
    🔊
    tu fedisti
    🔊
    lui/lei/Lei fedì
    🔊
    noi fedimmo
    🔊
    voi fediste
    🔊
    loro fedirono
    🔊

    Tempo composto

    fedire futuro anteriore

    io avrò fedito
    🔊
    tu avrai fedito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà fedito
    🔊
    noi avremo fedito
    🔊
    voi avrete fedito
    🔊
    loro avranno fedito
    🔊
    Tempo composto

    fedire passato prossimo

    io ho fedito
    🔊
    tu hai fedito
    🔊
    lui/lei/Lei ha fedito
    🔊
    noi abbiamo fedito
    🔊
    voi avete fedito
    🔊
    loro hanno fedito
    🔊

    Tempo composto

    fedire trapassato prossimo

    io avevo fedito
    🔊
    tu avevi fedito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva fedito
    🔊
    noi avevamo fedito
    🔊
    voi avevate fedito
    🔊
    loro avevano fedito
    🔊
    Tempo composto

    fedire trapassato remoto

    io ebbi fedito
    🔊
    tu avesti fedito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe fedito
    🔊
    noi avemmo fedito
    🔊
    voi aveste fedito
    🔊
    loro ebbero fedito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo fedire. Konjunktiv glagola fedire


    Tempo semplice

    fedire congiuntivo presente

    io fedisca
    🔊
    tu fedisca
    🔊
    lui/lei/Lei fedisca
    🔊
    noi fediamo
    🔊
    voi fediate
    🔊
    loro fediscano
    🔊
    Tempo semplice

    fedire congiuntivo imperfetto

    io fedissi
    🔊
    tu fedissi
    🔊
    lui/lei/Lei fedisse
    🔊
    noi fedissimo
    🔊
    voi fediste
    🔊
    loro fedissero
    🔊

    Tempo composto

    fedire congiuntivo passato

    io abbia fedito
    🔊
    tu abbia fedito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia fedito
    🔊
    noi abbiamo fedito
    🔊
    voi abbiate fedito
    🔊
    loro abbiano fedito
    🔊
    Tempo composto

    fedire congiuntivo trapassato

    io avessi fedito
    🔊
    tu avessi fedito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse fedito
    🔊
    noi avessimo fedito
    🔊
    voi aveste fedito
    🔊
    loro avessero fedito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale fedire. Kondicional glagola fedire


    Tempo semplice

    fedire condizionale presente

    io fedirei
    🔊
    tu fediresti
    🔊
    lui/lei/Lei fedirebbe
    🔊
    noi fediremmo
    🔊
    voi fedireste
    🔊
    loro fedirebbero
    🔊
    Tempo composto

    fedire condizionale passato

    io avrei fedito
    🔊
    tu avresti fedito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe fedito
    🔊
    noi avremmo fedito
    🔊
    voi avreste fedito
    🔊
    loro avrebbero fedito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo fedire. Imperativ glagola fedire


    fedire imperativo

    tu fedisci
    🔊
    noi fediamo
    🔊
    voi fedite
    🔊

    fedire congiuntivo esortativo

    Lei fedisca
    🔊
    Che lui/lei fedisca
    🔊
    Che loro fediscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!