🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha dubitato della sua scelta. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    dubitare :
    du|bi||re : (accento grave)

    indicativo dubitare. Izjavni način glagola dubitare


    Tempo semplice

    dubitare presente

    io dubito
    🔊
    tu dubiti
    🔊
    lui/lei/Lei dubita
    🔊
    noi dubitiamo
    🔊
    voi dubitate
    🔊
    loro dubitano
    🔊
    Tempo semplice

    dubitare imperfetto

    io dubitavo
    🔊
    tu dubitavi
    🔊
    lui/lei/Lei dubitava
    🔊
    noi dubitavamo
    🔊
    voi dubitavate
    🔊
    loro dubitavano
    🔊

    Tempo semplice

    dubitare futuro semplice

    io dubiterò
    🔊
    tu dubiterai
    🔊
    lui/lei/Lei dubiterà
    🔊
    noi dubiteremo
    🔊
    voi dubiterete
    🔊
    loro dubiteranno
    🔊
    Tempo semplice

    dubitare passato remoto

    io dubitai
    🔊
    tu dubitasti
    🔊
    lui/lei/Lei dubitò
    🔊
    noi dubitammo
    🔊
    voi dubitaste
    🔊
    loro dubitarono
    🔊

    Tempo composto

    dubitare futuro anteriore

    io avrò dubitato
    🔊
    tu avrai dubitato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà dubitato
    🔊
    noi avremo dubitato
    🔊
    voi avrete dubitato
    🔊
    loro avranno dubitato
    🔊
    Tempo composto

    dubitare passato prossimo

    io ho dubitato
    🔊
    tu hai dubitato
    🔊
    lui/lei/Lei ha dubitato
    🔊
    noi abbiamo dubitato
    🔊
    voi avete dubitato
    🔊
    loro hanno dubitato
    🔊

    Tempo composto

    dubitare trapassato prossimo

    io avevo dubitato
    🔊
    tu avevi dubitato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva dubitato
    🔊
    noi avevamo dubitato
    🔊
    voi avevate dubitato
    🔊
    loro avevano dubitato
    🔊
    Tempo composto

    dubitare trapassato remoto

    io ebbi dubitato
    🔊
    tu avesti dubitato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe dubitato
    🔊
    noi avemmo dubitato
    🔊
    voi aveste dubitato
    🔊
    loro ebbero dubitato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo dubitare. Konjunktiv glagola dubitare


    Tempo semplice

    dubitare congiuntivo presente

    io dubiti
    🔊
    tu dubiti
    🔊
    lui/lei/Lei dubiti
    🔊
    noi dubitiamo
    🔊
    voi dubitiate
    🔊
    loro dubitino
    🔊
    Tempo semplice

    dubitare congiuntivo imperfetto

    io dubitassi
    🔊
    tu dubitassi
    🔊
    lui/lei/Lei dubitasse
    🔊
    noi dubitassimo
    🔊
    voi dubitaste
    🔊
    loro dubitassero
    🔊

    Tempo composto

    dubitare congiuntivo passato

    io abbia dubitato
    🔊
    tu abbia dubitato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia dubitato
    🔊
    noi abbiamo dubitato
    🔊
    voi abbiate dubitato
    🔊
    loro abbiano dubitato
    🔊
    Tempo composto

    dubitare congiuntivo trapassato

    io avessi dubitato
    🔊
    tu avessi dubitato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse dubitato
    🔊
    noi avessimo dubitato
    🔊
    voi aveste dubitato
    🔊
    loro avessero dubitato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale dubitare. Kondicional glagola dubitare


    Tempo semplice

    dubitare condizionale presente

    io dubiterei
    🔊
    tu dubiteresti
    🔊
    lui/lei/Lei dubiterebbe
    🔊
    noi dubiteremmo
    🔊
    voi dubitereste
    🔊
    loro dubiterebbero
    🔊
    Tempo composto

    dubitare condizionale passato

    io avrei dubitato
    🔊
    tu avresti dubitato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe dubitato
    🔊
    noi avremmo dubitato
    🔊
    voi avreste dubitato
    🔊
    loro avrebbero dubitato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo dubitare. Imperativ glagola dubitare


    dubitare imperativo

    tu dubita
    🔊
    noi dubitiamo
    🔊
    voi dubitate
    🔊

    dubitare congiuntivo esortativo

    Lei dubiti
    🔊
    Che lui/lei dubiti
    🔊
    Che loro dubitino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!