🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha dovuto affrontare molte sfide. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    verbo irregolare
    dovere :
    do||re : (accento acuto)

    indicativo dovere. Izjavni način glagola dovere


    Tempo semplice

    dovere presente

    io devo
    🔊
    tu devi
    🔊
    lui/lei/Lei deve
    🔊
    noi dobbiamo
    🔊
    voi dovete
    🔊
    loro devono, debbono
    🔊
    Tempo semplice

    dovere imperfetto

    io dovevo
    🔊
    tu dovevi
    🔊
    lui/lei/Lei doveva
    🔊
    noi dovevamo
    🔊
    voi dovevate
    🔊
    loro dovevano
    🔊

    Tempo semplice

    dovere futuro semplice

    io dovrò
    🔊
    tu dovrai
    🔊
    lui/lei/Lei dovrà
    🔊
    noi dovremo
    🔊
    voi dovrete
    🔊
    loro dovranno
    🔊
    Tempo semplice

    dovere passato remoto

    io dovetti, dovei
    🔊
    tu dovesti
    🔊
    lui/lei/Lei dovette, dové
    🔊
    noi dovemmo
    🔊
    voi doveste
    🔊
    loro dovettero, doverono
    🔊

    Tempo composto

    dovere futuro anteriore

    io avrò dovuto
    🔊
    tu avrai dovuto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà dovuto
    🔊
    noi avremo dovuto
    🔊
    voi avrete dovuto
    🔊
    loro avranno dovuto
    🔊
    Tempo composto

    dovere passato prossimo

    io ho dovuto
    🔊
    tu hai dovuto
    🔊
    lui/lei/Lei ha dovuto
    🔊
    noi abbiamo dovuto
    🔊
    voi avete dovuto
    🔊
    loro hanno dovuto
    🔊

    Tempo composto

    dovere trapassato prossimo

    io avevo dovuto
    🔊
    tu avevi dovuto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva dovuto
    🔊
    noi avevamo dovuto
    🔊
    voi avevate dovuto
    🔊
    loro avevano dovuto
    🔊
    Tempo composto

    dovere trapassato remoto

    io ebbi dovuto
    🔊
    tu avesti dovuto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe dovuto
    🔊
    noi avemmo dovuto
    🔊
    voi aveste dovuto
    🔊
    loro ebbero dovuto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo dovere. Konjunktiv glagola dovere


    Tempo semplice

    dovere congiuntivo presente

    io deva, debba
    🔊
    tu deva, debba
    🔊
    lui/lei/Lei deva, debba
    🔊
    noi dobbiamo
    🔊
    voi dobbiate
    🔊
    loro devano, debbano
    🔊
    Tempo semplice

    dovere congiuntivo imperfetto

    io dovessi
    🔊
    tu dovessi
    🔊
    lui/lei/Lei dovesse
    🔊
    noi dovessimo
    🔊
    voi doveste
    🔊
    loro dovessero
    🔊

    Tempo composto

    dovere congiuntivo passato

    io abbia dovuto
    🔊
    tu abbia dovuto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia dovuto
    🔊
    noi abbiamo dovuto
    🔊
    voi abbiate dovuto
    🔊
    loro abbiano dovuto
    🔊
    Tempo composto

    dovere congiuntivo trapassato

    io avessi dovuto
    🔊
    tu avessi dovuto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse dovuto
    🔊
    noi avessimo dovuto
    🔊
    voi aveste dovuto
    🔊
    loro avessero dovuto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale dovere. Kondicional glagola dovere


    Tempo semplice

    dovere condizionale presente

    io dovrei
    🔊
    tu dovresti
    🔊
    lui/lei/Lei dovrebbe
    🔊
    noi dovremmo
    🔊
    voi dovreste
    🔊
    loro dovrebbero
    🔊
    Tempo composto

    dovere condizionale passato

    io avrei dovuto
    🔊
    tu avresti dovuto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe dovuto
    🔊
    noi avremmo dovuto
    🔊
    voi avreste dovuto
    🔊
    loro avrebbero dovuto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo dovere. Imperativ glagola dovere


    dovere imperativo

    tu dovete
    🔊
    noi dobbiamo
    🔊
    voi dovete
    🔊

    dovere congiuntivo esortativo

    Lei deva, debba
    🔊
    Che lui/lei deva, debba
    🔊
    Che loro devano, debbano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!