🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha dileggiato l’avversario. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    verbo irregolare
    diligere :
    di||ge|re : (accento grave)

    indicativo diligere. Izjavni način glagola diligere


    Tempo semplice

    diligere presente

    io diligo
    🔊
    tu diligi
    🔊
    lui/lei/Lei dilige
    🔊
    noi diligiamo
    🔊
    voi diligete
    🔊
    loro diligono
    🔊
    Tempo semplice

    diligere imperfetto

    io diligevo
    🔊
    tu diligevi
    🔊
    lui/lei/Lei diligeva
    🔊
    noi diligevamo
    🔊
    voi diligevate
    🔊
    loro diligevano
    🔊

    Tempo semplice

    diligere futuro semplice

    io diligerò
    🔊
    tu diligerai
    🔊
    lui/lei/Lei diligerà
    🔊
    noi diligeremo
    🔊
    voi diligerete
    🔊
    loro diligeranno
    🔊
    Tempo semplice

    diligere passato remoto

    io dilessi
    🔊
    tu diligesti
    🔊
    lui/lei/Lei dilesse
    🔊
    noi diligemmo
    🔊
    voi diligeste
    🔊
    loro dilessero
    🔊

    Tempo composto

    diligere futuro anteriore

    io avrò diletto
    🔊
    tu avrai diletto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà diletto
    🔊
    noi avremo diletto
    🔊
    voi avrete diletto
    🔊
    loro avranno diletto
    🔊
    Tempo composto

    diligere passato prossimo

    io ho diletto
    🔊
    tu hai diletto
    🔊
    lui/lei/Lei ha diletto
    🔊
    noi abbiamo diletto
    🔊
    voi avete diletto
    🔊
    loro hanno diletto
    🔊

    Tempo composto

    diligere trapassato prossimo

    io avevo diletto
    🔊
    tu avevi diletto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva diletto
    🔊
    noi avevamo diletto
    🔊
    voi avevate diletto
    🔊
    loro avevano diletto
    🔊
    Tempo composto

    diligere trapassato remoto

    io ebbi diletto
    🔊
    tu avesti diletto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe diletto
    🔊
    noi avemmo diletto
    🔊
    voi aveste diletto
    🔊
    loro ebbero diletto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo diligere. Konjunktiv glagola diligere


    Tempo semplice

    diligere congiuntivo presente

    io diliga
    🔊
    tu diliga
    🔊
    lui/lei/Lei diliga
    🔊
    noi diligiamo
    🔊
    voi diligiate
    🔊
    loro diligano
    🔊
    Tempo semplice

    diligere congiuntivo imperfetto

    io diligessi
    🔊
    tu diligessi
    🔊
    lui/lei/Lei diligesse
    🔊
    noi diligessimo
    🔊
    voi diligeste
    🔊
    loro diligessero
    🔊

    Tempo composto

    diligere congiuntivo passato

    io abbia diletto
    🔊
    tu abbia diletto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia diletto
    🔊
    noi abbiamo diletto
    🔊
    voi abbiate diletto
    🔊
    loro abbiano diletto
    🔊
    Tempo composto

    diligere congiuntivo trapassato

    io avessi diletto
    🔊
    tu avessi diletto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse diletto
    🔊
    noi avessimo diletto
    🔊
    voi aveste diletto
    🔊
    loro avessero diletto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale diligere. Kondicional glagola diligere


    Tempo semplice

    diligere condizionale presente

    io diligerei
    🔊
    tu diligeresti
    🔊
    lui/lei/Lei diligerebbe
    🔊
    noi diligeremmo
    🔊
    voi diligereste
    🔊
    loro diligerebbero
    🔊
    Tempo composto

    diligere condizionale passato

    io avrei diletto
    🔊
    tu avresti diletto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe diletto
    🔊
    noi avremmo diletto
    🔊
    voi avreste diletto
    🔊
    loro avrebbero diletto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo diligere. Imperativ glagola diligere


    diligere imperativo

    tu diligi
    🔊
    noi diligiamo
    🔊
    voi diligete
    🔊

    diligere congiuntivo esortativo

    Lei diliga
    🔊
    Che lui/lei diliga
    🔊
    Che loro diligano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!