🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha cullato il bambino tra le braccia. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    cullare :
    cul||re : (accento grave)

    indicativo cullare. Izjavni način glagola cullare


    Tempo semplice

    cullare presente

    io cullo
    🔊
    tu culli
    🔊
    lui/lei/Lei culla
    🔊
    noi culliamo
    🔊
    voi cullate
    🔊
    loro cullano
    🔊
    Tempo semplice

    cullare imperfetto

    io cullavo
    🔊
    tu cullavi
    🔊
    lui/lei/Lei cullava
    🔊
    noi cullavamo
    🔊
    voi cullavate
    🔊
    loro cullavano
    🔊

    Tempo semplice

    cullare futuro semplice

    io cullerò
    🔊
    tu cullerai
    🔊
    lui/lei/Lei cullerà
    🔊
    noi culleremo
    🔊
    voi cullerete
    🔊
    loro culleranno
    🔊
    Tempo semplice

    cullare passato remoto

    io cullai
    🔊
    tu cullasti
    🔊
    lui/lei/Lei cullò
    🔊
    noi cullammo
    🔊
    voi cullaste
    🔊
    loro cullarono
    🔊

    Tempo composto

    cullare futuro anteriore

    io avrò cullato
    🔊
    tu avrai cullato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà cullato
    🔊
    noi avremo cullato
    🔊
    voi avrete cullato
    🔊
    loro avranno cullato
    🔊
    Tempo composto

    cullare passato prossimo

    io ho cullato
    🔊
    tu hai cullato
    🔊
    lui/lei/Lei ha cullato
    🔊
    noi abbiamo cullato
    🔊
    voi avete cullato
    🔊
    loro hanno cullato
    🔊

    Tempo composto

    cullare trapassato prossimo

    io avevo cullato
    🔊
    tu avevi cullato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva cullato
    🔊
    noi avevamo cullato
    🔊
    voi avevate cullato
    🔊
    loro avevano cullato
    🔊
    Tempo composto

    cullare trapassato remoto

    io ebbi cullato
    🔊
    tu avesti cullato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe cullato
    🔊
    noi avemmo cullato
    🔊
    voi aveste cullato
    🔊
    loro ebbero cullato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo cullare. Konjunktiv glagola cullare


    Tempo semplice

    cullare congiuntivo presente

    io culli
    🔊
    tu culli
    🔊
    lui/lei/Lei culli
    🔊
    noi culliamo
    🔊
    voi culliate
    🔊
    loro cullino
    🔊
    Tempo semplice

    cullare congiuntivo imperfetto

    io cullassi
    🔊
    tu cullassi
    🔊
    lui/lei/Lei cullasse
    🔊
    noi cullassimo
    🔊
    voi cullaste
    🔊
    loro cullassero
    🔊

    Tempo composto

    cullare congiuntivo passato

    io abbia cullato
    🔊
    tu abbia cullato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia cullato
    🔊
    noi abbiamo cullato
    🔊
    voi abbiate cullato
    🔊
    loro abbiano cullato
    🔊
    Tempo composto

    cullare congiuntivo trapassato

    io avessi cullato
    🔊
    tu avessi cullato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse cullato
    🔊
    noi avessimo cullato
    🔊
    voi aveste cullato
    🔊
    loro avessero cullato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale cullare. Kondicional glagola cullare


    Tempo semplice

    cullare condizionale presente

    io cullerei
    🔊
    tu culleresti
    🔊
    lui/lei/Lei cullerebbe
    🔊
    noi culleremmo
    🔊
    voi cullereste
    🔊
    loro cullerebbero
    🔊
    Tempo composto

    cullare condizionale passato

    io avrei cullato
    🔊
    tu avresti cullato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe cullato
    🔊
    noi avremmo cullato
    🔊
    voi avreste cullato
    🔊
    loro avrebbero cullato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo cullare. Imperativ glagola cullare


    cullare imperativo

    tu culla
    🔊
    noi culliamo
    🔊
    voi cullate
    🔊

    cullare congiuntivo esortativo

    Lei culli
    🔊
    Che lui/lei culli
    🔊
    Che loro cullino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!