U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
Ha compitato il suo nome sul quaderno. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
compitare :
com|pi|tà|re
: (accento grave)
indicativo compitare. Izjavni način glagola compitare
|
Tempo semplice
Presente compitare |
||
| io | compito |
🔊
|
| tu | compiti |
🔊
|
| lui/lei/Lei | compita |
🔊
|
| noi | compitiamo |
🔊
|
| voi | compitate |
🔊
|
| loro | compitano |
🔊
|
|
Tempo semplice
Imperfetto compitare |
||
| io | compitavo |
🔊
|
| tu | compitavi |
🔊
|
| lui/lei/Lei | compitava |
🔊
|
| noi | compitavamo |
🔊
|
| voi | compitavate |
🔊
|
| loro | compitavano |
🔊
|
|
Tempo semplice
Futuro semplice compitare |
||
| io | compiterò |
🔊
|
| tu | compiterai |
🔊
|
| lui/lei/Lei | compiterà |
🔊
|
| noi | compiteremo |
🔊
|
| voi | compiterete |
🔊
|
| loro | compiteranno |
🔊
|
|
Tempo semplice
Passato remoto compitare |
||
| io | compitai |
🔊
|
| tu | compitasti |
🔊
|
| lui/lei/Lei | compitò |
🔊
|
| noi | compitammo |
🔊
|
| voi | compitaste |
🔊
|
| loro | compitarono |
🔊
|
|
Tempo composto
Futuro anteriore compitare |
||
| io | avrò compitato |
🔊
|
| tu | avrai compitato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | avrà compitato |
🔊
|
| noi | avremo compitato |
🔊
|
| voi | avrete compitato |
🔊
|
| loro | avranno compitato |
🔊
|
|
Tempo composto
Passato prossimo compitare |
||
| io | ho compitato |
🔊
|
| tu | hai compitato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | ha compitato |
🔊
|
| noi | abbiamo compitato |
🔊
|
| voi | avete compitato |
🔊
|
| loro | hanno compitato |
🔊
|
|
Tempo composto
Trapassato prossimo compitare |
||
| io | avevo compitato |
🔊
|
| tu | avevi compitato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | aveva compitato |
🔊
|
| noi | avevamo compitato |
🔊
|
| voi | avevate compitato |
🔊
|
| loro | avevano compitato |
🔊
|
|
Tempo composto
Trapassato remoto compitare |
||
| io | ebbi compitato |
🔊
|
| tu | avesti compitato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | ebbe compitato |
🔊
|
| noi | avemmo compitato |
🔊
|
| voi | aveste compitato |
🔊
|
| loro | ebbero compitato |
🔊
|
Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola
Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.
congiuntivo compitare. Konjunktiv glagola compitare
|
Tempo semplice
Congiuntivo presente compitare |
||
| io | compiti |
🔊
|
| tu | compiti |
🔊
|
| lui/lei/Lei | compiti |
🔊
|
| noi | compitiamo |
🔊
|
| voi | compitiate |
🔊
|
| loro | compitino |
🔊
|
|
Tempo semplice
Congiuntivo imperfetto compitare |
||
| io | compitassi |
🔊
|
| tu | compitassi |
🔊
|
| lui/lei/Lei | compitasse |
🔊
|
| noi | compitassimo |
🔊
|
| voi | compitaste |
🔊
|
| loro | compitassero |
🔊
|
|
Tempo composto
Congiuntivo passato compitare |
||
| io | abbia compitato |
🔊
|
| tu | abbia compitato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | abbia compitato |
🔊
|
| noi | abbiamo compitato |
🔊
|
| voi | abbiate compitato |
🔊
|
| loro | abbiano compitato |
🔊
|
|
Tempo composto
Congiuntivo trapassato compitare |
||
| io | avessi compitato |
🔊
|
| tu | avessi compitato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | avesse compitato |
🔊
|
| noi | avessimo compitato |
🔊
|
| voi | aveste compitato |
🔊
|
| loro | avessero compitato |
🔊
|
Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola
Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.
condizionale compitare. Kondicional glagola compitare
|
Tempo semplice
Condizionale presente compitare |
||
| io | compiterei |
🔊
|
| tu | compiteresti |
🔊
|
| lui/lei/Lei | compiterebbe |
🔊
|
| noi | compiteremmo |
🔊
|
| voi | compitereste |
🔊
|
| loro | compiterebbero |
🔊
|
|
Tempo composto
Condizionale passato compitare |
||
| io | avrei compitato |
🔊
|
| tu | avresti compitato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | avrebbe compitato |
🔊
|
| noi | avremmo compitato |
🔊
|
| voi | avreste compitato |
🔊
|
| loro | avrebbero compitato |
🔊
|
Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola
Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu e ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.
imperativo compitare. Imperativ glagola compitare
Imperativo compitare |
||
| tu | compita |
🔊
|
| noi | compitiamo |
🔊
|
| voi | compitate |
🔊
|
Congiuntivo compitare |
||
| Lei | compiti |
🔊
|
| Che lui/lei | compiti |
🔊
|
| Che loro | compitino |
🔊
|
Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola
L'imperativo è un modo verbale essenziale nella lingua italiana, utilizzato per dare ordini, istruzioni o consigli. Si forma per la seconda persona singolare, la seconda persona plurale e la prima persona plurale.
Ad esempio, frasi come "Fai attenzione!" o "Parlate lentamente!" mostrano come l'imperativo possa essere utilizzato per comunicare in modo diretto e chiaro. Anche la forma "Andiamo!" per esprimere un invito a fare qualcosa insieme è un esempio di imperativo.
Tuttavia, è importante notare che l'imperativo non ha forme per la terza persona singolare e plurale. Per questi casi, si usa il congiuntivo esortativo, che serve a esprimere desideri o raccomandazioni in modo più gentile.
Questa caratteristica rende l'italiano unico, poiché il congiuntivo esortativo aggiunge un tocco di cortesia e delicatezza alle conversazioni. Conoscere l'imperativo e il suo utilizzo appropriato è fondamentale per comunicare efficacemente e mantenere un tono amichevole nelle interazioni quotidiane.
Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!
Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!