🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha compiuto un gesto eroico. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    compire :
    com||re : (accento grave)

    indicativo compire. Izjavni način glagola compire


    Tempo semplice

    compire presente

    io compisco
    🔊
    tu compisci
    🔊
    lui/lei/Lei compisce
    🔊
    noi compiamo
    🔊
    voi compite
    🔊
    loro compiscono
    🔊
    Tempo semplice

    compire imperfetto

    io compivo
    🔊
    tu compivi
    🔊
    lui/lei/Lei compiva
    🔊
    noi compivamo
    🔊
    voi compivate
    🔊
    loro compivano
    🔊

    Tempo semplice

    compire futuro semplice

    io compirò
    🔊
    tu compirai
    🔊
    lui/lei/Lei compirà
    🔊
    noi compiremo
    🔊
    voi compirete
    🔊
    loro compiranno
    🔊
    Tempo semplice

    compire passato remoto

    io compii
    🔊
    tu compisti
    🔊
    lui/lei/Lei compì
    🔊
    noi compimmo
    🔊
    voi compiste
    🔊
    loro compirono
    🔊

    Tempo composto

    compire futuro anteriore

    io avrò compito
    🔊
    tu avrai compito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà compito
    🔊
    noi avremo compito
    🔊
    voi avrete compito
    🔊
    loro avranno compito
    🔊
    Tempo composto

    compire passato prossimo

    io ho compito
    🔊
    tu hai compito
    🔊
    lui/lei/Lei ha compito
    🔊
    noi abbiamo compito
    🔊
    voi avete compito
    🔊
    loro hanno compito
    🔊

    Tempo composto

    compire trapassato prossimo

    io avevo compito
    🔊
    tu avevi compito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva compito
    🔊
    noi avevamo compito
    🔊
    voi avevate compito
    🔊
    loro avevano compito
    🔊
    Tempo composto

    compire trapassato remoto

    io ebbi compito
    🔊
    tu avesti compito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe compito
    🔊
    noi avemmo compito
    🔊
    voi aveste compito
    🔊
    loro ebbero compito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo compire. Konjunktiv glagola compire


    Tempo semplice

    compire congiuntivo presente

    io compisca
    🔊
    tu compisca
    🔊
    lui/lei/Lei compisca
    🔊
    noi compiamo
    🔊
    voi compiate
    🔊
    loro compiscano
    🔊
    Tempo semplice

    compire congiuntivo imperfetto

    io compissi
    🔊
    tu compissi
    🔊
    lui/lei/Lei compisse
    🔊
    noi compissimo
    🔊
    voi compiste
    🔊
    loro compissero
    🔊

    Tempo composto

    compire congiuntivo passato

    io abbia compito
    🔊
    tu abbia compito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia compito
    🔊
    noi abbiamo compito
    🔊
    voi abbiate compito
    🔊
    loro abbiano compito
    🔊
    Tempo composto

    compire congiuntivo trapassato

    io avessi compito
    🔊
    tu avessi compito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse compito
    🔊
    noi avessimo compito
    🔊
    voi aveste compito
    🔊
    loro avessero compito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale compire. Kondicional glagola compire


    Tempo semplice

    compire condizionale presente

    io compirei
    🔊
    tu compiresti
    🔊
    lui/lei/Lei compirebbe
    🔊
    noi compiremmo
    🔊
    voi compireste
    🔊
    loro comperebbero
    🔊
    Tempo composto

    compire condizionale passato

    io avrei compito
    🔊
    tu avresti compito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe compito
    🔊
    noi avremmo compito
    🔊
    voi avreste compito
    🔊
    loro avrebbero compito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo compire. Imperativ glagola compire


    compire imperativo

    tu compi
    🔊
    noi compiamo
    🔊
    voi compite
    🔊

    compire congiuntivo esortativo

    Lei compisca
    🔊
    Che lui/lei compisca
    🔊
    Che loro compiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!