🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Hanno buscato molti problemi durante il viaggio. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    buscare :
    bu|scà|re : (accento grave)

    indicativo buscare. Izjavni način glagola buscare


    Tempo semplice

    buscare presente

    io busco
    🔊
    tu buschi
    🔊
    lui/lei/Lei busca
    🔊
    noi buschiamo
    🔊
    voi buscate
    🔊
    loro buscano
    🔊
    Tempo semplice

    buscare imperfetto

    io buscavo
    🔊
    tu buscavi
    🔊
    lui/lei/Lei buscava
    🔊
    noi buscavamo
    🔊
    voi buscavate
    🔊
    loro buscavano
    🔊

    Tempo semplice

    buscare futuro semplice

    io buscherò
    🔊
    tu buscherai
    🔊
    lui/lei/Lei buscherà
    🔊
    noi buscheremo
    🔊
    voi buscherete
    🔊
    loro buscheranno
    🔊
    Tempo semplice

    buscare passato remoto

    io buscai
    🔊
    tu buscasti
    🔊
    lui/lei/Lei buscò
    🔊
    noi buscammo
    🔊
    voi buscaste
    🔊
    loro buscarono
    🔊

    Tempo composto

    buscare futuro anteriore

    io avrò buscato
    🔊
    tu avrai buscato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà buscato
    🔊
    noi avremo buscato
    🔊
    voi avrete buscato
    🔊
    loro avranno buscato
    🔊
    Tempo composto

    buscare passato prossimo

    io ho buscato
    🔊
    tu hai buscato
    🔊
    lui/lei/Lei ha buscato
    🔊
    noi abbiamo buscato
    🔊
    voi avete buscato
    🔊
    loro hanno buscato
    🔊

    Tempo composto

    buscare trapassato prossimo

    io avevo buscato
    🔊
    tu avevi buscato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva buscato
    🔊
    noi avevamo buscato
    🔊
    voi avevate buscato
    🔊
    loro avevano buscato
    🔊
    Tempo composto

    buscare trapassato remoto

    io ebbi buscato
    🔊
    tu avesti buscato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe buscato
    🔊
    noi avemmo buscato
    🔊
    voi aveste buscato
    🔊
    loro ebbero buscato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo buscare. Konjunktiv glagola buscare


    Tempo semplice

    buscare congiuntivo presente

    io buschi
    🔊
    tu buschi
    🔊
    lui/lei/Lei buschi
    🔊
    noi buschiamo
    🔊
    voi buschiate
    🔊
    loro buschino
    🔊
    Tempo semplice

    buscare congiuntivo imperfetto

    io buscassi
    🔊
    tu buscassi
    🔊
    lui/lei/Lei buscasse
    🔊
    noi buscassimo
    🔊
    voi buscaste
    🔊
    loro buscassero
    🔊

    Tempo composto

    buscare congiuntivo passato

    io abbia buscato
    🔊
    tu abbia buscato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia buscato
    🔊
    noi abbiamo buscato
    🔊
    voi abbiate buscato
    🔊
    loro abbiano buscato
    🔊
    Tempo composto

    buscare congiuntivo trapassato

    io avessi buscato
    🔊
    tu avessi buscato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse buscato
    🔊
    noi avessimo buscato
    🔊
    voi aveste buscato
    🔊
    loro avessero buscato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale buscare. Kondicional glagola buscare


    Tempo semplice

    buscare condizionale presente

    io buscherei
    🔊
    tu buscheresti
    🔊
    lui/lei/Lei buscherebbe
    🔊
    noi buscheremmo
    🔊
    voi buschereste
    🔊
    loro buscherebbero
    🔊
    Tempo composto

    buscare condizionale passato

    io avrei buscato
    🔊
    tu avresti buscato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe buscato
    🔊
    noi avremmo buscato
    🔊
    voi avreste buscato
    🔊
    loro avrebbero buscato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo buscare. Imperativ glagola buscare


    buscare imperativo

    tu busca
    🔊
    noi buschiamo
    🔊
    voi buscate
    🔊

    buscare congiuntivo esortativo

    Lei buschi
    🔊
    Che lui/lei buschi
    🔊
    Che loro buschino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!