🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha brunito la carne sul fuoco. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
    brunire :
    bru||re : (accento grave)

    indicativo brunire. Izjavni način glagola brunire


    Tempo semplice

    brunire presente

    io brunisco
    🔊
    tu brunisci
    🔊
    lui/lei/Lei brunisce
    🔊
    noi bruniamo
    🔊
    voi brunite
    🔊
    loro bruniscono
    🔊
    Tempo semplice

    brunire imperfetto

    io brunivo
    🔊
    tu brunivi
    🔊
    lui/lei/Lei bruniva
    🔊
    noi brunivamo
    🔊
    voi brunivate
    🔊
    loro brunivano
    🔊

    Tempo semplice

    brunire futuro semplice

    io brunirò
    🔊
    tu brunirai
    🔊
    lui/lei/Lei brunirà
    🔊
    noi bruniremo
    🔊
    voi brunirete
    🔊
    loro bruniranno
    🔊
    Tempo semplice

    brunire passato remoto

    io brunii
    🔊
    tu brunisti
    🔊
    lui/lei/Lei brunì
    🔊
    noi brunimmo
    🔊
    voi bruniste
    🔊
    loro brunirono
    🔊

    Tempo composto

    brunire futuro anteriore

    io avrò brunito
    🔊
    tu avrai brunito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà brunito
    🔊
    noi avremo brunito
    🔊
    voi avrete brunito
    🔊
    loro avranno brunito
    🔊
    Tempo composto

    brunire passato prossimo

    io ho brunito
    🔊
    tu hai brunito
    🔊
    lui/lei/Lei ha brunito
    🔊
    noi abbiamo brunito
    🔊
    voi avete brunito
    🔊
    loro hanno brunito
    🔊

    Tempo composto

    brunire trapassato prossimo

    io avevo brunito
    🔊
    tu avevi brunito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva brunito
    🔊
    noi avevamo brunito
    🔊
    voi avevate brunito
    🔊
    loro avevano brunito
    🔊
    Tempo composto

    brunire trapassato remoto

    io ebbi brunito
    🔊
    tu avesti brunito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe brunito
    🔊
    noi avemmo brunito
    🔊
    voi aveste brunito
    🔊
    loro ebbero brunito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo brunire. Konjunktiv glagola brunire


    Tempo semplice

    brunire congiuntivo presente

    io brunisca
    🔊
    tu brunisca
    🔊
    lui/lei/Lei brunisca
    🔊
    noi bruniamo
    🔊
    voi bruniate
    🔊
    loro bruniscano
    🔊
    Tempo semplice

    brunire congiuntivo imperfetto

    io brunissi
    🔊
    tu brunissi
    🔊
    lui/lei/Lei brunisse
    🔊
    noi brunissimo
    🔊
    voi bruniste
    🔊
    loro brunissero
    🔊

    Tempo composto

    brunire congiuntivo passato

    io abbia brunito
    🔊
    tu abbia brunito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia brunito
    🔊
    noi abbiamo brunito
    🔊
    voi abbiate brunito
    🔊
    loro abbiano brunito
    🔊
    Tempo composto

    brunire congiuntivo trapassato

    io avessi brunito
    🔊
    tu avessi brunito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse brunito
    🔊
    noi avessimo brunito
    🔊
    voi aveste brunito
    🔊
    loro avessero brunito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale brunire. Kondicional glagola brunire


    Tempo semplice

    brunire condizionale presente

    io brunirei
    🔊
    tu bruniresti
    🔊
    lui/lei/Lei brunirebbe
    🔊
    noi bruniremmo
    🔊
    voi brunireste
    🔊
    loro brunerebbero
    🔊
    Tempo composto

    brunire condizionale passato

    io avrei brunito
    🔊
    tu avresti brunito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe brunito
    🔊
    noi avremmo brunito
    🔊
    voi avreste brunito
    🔊
    loro avrebbero brunito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo brunire. Imperativ glagola brunire


    brunire imperativo

    tu bruni
    🔊
    noi bruniamo
    🔊
    voi brunite
    🔊

    brunire congiuntivo esortativo

    Lei brunisca
    🔊
    Che lui/lei brunisca
    🔊
    Che loro bruniscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!