🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Hanno bendato gli occhi del partecipante. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    bendare :
    ben||re : (accento grave)

    indicativo bendare. Izjavni način glagola bendare


    Tempo semplice

    bendare presente

    io bendo
    🔊
    tu bendi
    🔊
    lui/lei/Lei benda
    🔊
    noi bendiamo
    🔊
    voi bendate
    🔊
    loro bendano
    🔊
    Tempo semplice

    bendare imperfetto

    io bendavo
    🔊
    tu bendavi
    🔊
    lui/lei/Lei bendava
    🔊
    noi bendavamo
    🔊
    voi bendavate
    🔊
    loro bendavano
    🔊

    Tempo semplice

    bendare futuro semplice

    io benderò
    🔊
    tu benderai
    🔊
    lui/lei/Lei benderà
    🔊
    noi benderemo
    🔊
    voi benderete
    🔊
    loro benderanno
    🔊
    Tempo semplice

    bendare passato remoto

    io bendai
    🔊
    tu bendasti
    🔊
    lui/lei/Lei bendò
    🔊
    noi bendammo
    🔊
    voi bendaste
    🔊
    loro bendarono
    🔊

    Tempo composto

    bendare futuro anteriore

    io avrò bendato
    🔊
    tu avrai bendato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà bendato
    🔊
    noi avremo bendato
    🔊
    voi avrete bendato
    🔊
    loro avranno bendato
    🔊
    Tempo composto

    bendare passato prossimo

    io ho bendato
    🔊
    tu hai bendato
    🔊
    lui/lei/Lei ha bendato
    🔊
    noi abbiamo bendato
    🔊
    voi avete bendato
    🔊
    loro hanno bendato
    🔊

    Tempo composto

    bendare trapassato prossimo

    io avevo bendato
    🔊
    tu avevi bendato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva bendato
    🔊
    noi avevamo bendato
    🔊
    voi avevate bendato
    🔊
    loro avevano bendato
    🔊
    Tempo composto

    bendare trapassato remoto

    io ebbi bendato
    🔊
    tu avesti bendato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe bendato
    🔊
    noi avemmo bendato
    🔊
    voi aveste bendato
    🔊
    loro ebbero bendato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo bendare. Konjunktiv glagola bendare


    Tempo semplice

    bendare congiuntivo presente

    io bendi
    🔊
    tu bendi
    🔊
    lui/lei/Lei bendi
    🔊
    noi bendiamo
    🔊
    voi bendiate
    🔊
    loro bendino
    🔊
    Tempo semplice

    bendare congiuntivo imperfetto

    io bendassi
    🔊
    tu bendassi
    🔊
    lui/lei/Lei bendasse
    🔊
    noi bendassimo
    🔊
    voi bendaste
    🔊
    loro bendassero
    🔊

    Tempo composto

    bendare congiuntivo passato

    io abbia bendato
    🔊
    tu abbia bendato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia bendato
    🔊
    noi abbiamo bendato
    🔊
    voi abbiate bendato
    🔊
    loro abbiano bendato
    🔊
    Tempo composto

    bendare congiuntivo trapassato

    io avessi bendato
    🔊
    tu avessi bendato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse bendato
    🔊
    noi avessimo bendato
    🔊
    voi aveste bendato
    🔊
    loro avessero bendato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale bendare. Kondicional glagola bendare


    Tempo semplice

    bendare condizionale presente

    io benderei
    🔊
    tu benderesti
    🔊
    lui/lei/Lei benderebbe
    🔊
    noi benderemmo
    🔊
    voi bendereste
    🔊
    loro benderebbero
    🔊
    Tempo composto

    bendare condizionale passato

    io avrei bendato
    🔊
    tu avresti bendato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe bendato
    🔊
    noi avremmo bendato
    🔊
    voi avreste bendato
    🔊
    loro avrebbero bendato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo bendare. Imperativ glagola bendare


    bendare imperativo

    tu benda
    🔊
    noi bendiamo
    🔊
    voi bendate
    🔊

    bendare congiuntivo esortativo

    Lei bendi
    🔊
    Che lui/lei bendi
    🔊
    Che loro bendino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!