Izaberite vaš jezik

🔍
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha beccato un pesce al lago. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    beccare :
    bec|cà|re : (accento grave)

    indicativo beccare. Izjavni način glagola beccare


    Tempo semplice

    Presente beccare

    io becco
    🔊
    tu becchi
    🔊
    lui/lei/Lei becca
    🔊
    noi becchiamo
    🔊
    voi beccate
    🔊
    loro beccano
    🔊
    Tempo semplice

    Imperfetto beccare

    io beccavo
    🔊
    tu beccavi
    🔊
    lui/lei/Lei beccava
    🔊
    noi beccavamo
    🔊
    voi beccavate
    🔊
    loro beccavano
    🔊

    Tempo semplice

    Futuro semplice beccare

    io beccherò
    🔊
    tu beccherai
    🔊
    lui/lei/Lei beccherà
    🔊
    noi beccheremo
    🔊
    voi beccherete
    🔊
    loro beccheranno
    🔊
    Tempo semplice

    Passato remoto beccare

    io beccai
    🔊
    tu beccasti
    🔊
    lui/lei/Lei beccò
    🔊
    noi beccammo
    🔊
    voi beccaste
    🔊
    loro beccarono
    🔊

    Tempo composto

    Futuro anteriore beccare

    io avrò beccato
    🔊
    tu avrai beccato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà beccato
    🔊
    noi avremo beccato
    🔊
    voi avrete beccato
    🔊
    loro avranno beccato
    🔊
    Tempo composto

    Passato prossimo beccare

    io ho beccato
    🔊
    tu hai beccato
    🔊
    lui/lei/Lei ha beccato
    🔊
    noi abbiamo beccato
    🔊
    voi avete beccato
    🔊
    loro hanno beccato
    🔊

    Tempo composto

    Trapassato prossimo beccare

    io avevo beccato
    🔊
    tu avevi beccato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva beccato
    🔊
    noi avevamo beccato
    🔊
    voi avevate beccato
    🔊
    loro avevano beccato
    🔊
    Tempo composto

    Trapassato remoto beccare

    io ebbi beccato
    🔊
    tu avesti beccato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe beccato
    🔊
    noi avemmo beccato
    🔊
    voi aveste beccato
    🔊
    loro ebbero beccato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo beccare. Konjunktiv glagola beccare


    Tempo semplice

    Congiuntivo presente beccare

    io becchi
    🔊
    tu becchi
    🔊
    lui/lei/Lei becchi
    🔊
    noi becchiamo
    🔊
    voi becchiate
    🔊
    loro becchino
    🔊
    Tempo semplice

    Congiuntivo imperfetto beccare

    io beccassi
    🔊
    tu beccassi
    🔊
    lui/lei/Lei beccasse
    🔊
    noi beccassimo
    🔊
    voi beccaste
    🔊
    loro beccassero
    🔊

    Tempo composto

    Congiuntivo passato beccare

    io abbia beccato
    🔊
    tu abbia beccato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia beccato
    🔊
    noi abbiamo beccato
    🔊
    voi abbiate beccato
    🔊
    loro abbiano beccato
    🔊
    Tempo composto

    Congiuntivo trapassato beccare

    io avessi beccato
    🔊
    tu avessi beccato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse beccato
    🔊
    noi avessimo beccato
    🔊
    voi aveste beccato
    🔊
    loro avessero beccato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale beccare. Kondicional glagola beccare


    Tempo semplice

    Condizionale presente beccare

    io beccherei
    🔊
    tu beccheresti
    🔊
    lui/lei/Lei beccherebbe
    🔊
    noi beccheremmo
    🔊
    voi becchereste
    🔊
    loro beccherebbero
    🔊
    Tempo composto

    Condizionale passato beccare

    io avrei beccato
    🔊
    tu avresti beccato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe beccato
    🔊
    noi avremmo beccato
    🔊
    voi avreste beccato
    🔊
    loro avrebbero beccato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu e ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo beccare. Imperativ glagola beccare


    Imperativo beccare

    tu becca
    🔊
    noi becchiamo
    🔊
    voi beccate
    🔊

    Congiuntivo beccare

    Lei becchi
    🔊
    Che lui/lei becchi
    🔊
    Che loro becchino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan glagolski način u italijanskom jeziku koji se koristi za izražavanje naredbi, uputstava ili saveta. Gradi se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice poput „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“, kojim nekoga pozivamo da nešto uradi zajedno s nama, takođe je primer imperativa.
    Ipak, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima koristi se konjunktiv kako bi se želje ili preporuke izrazile na blaži način. Ova karakteristika čini italijanski jezik posebnim, jer konjunktiv razgovorima daje notu učtivosti i suptilnosti.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba ključni su za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim razgovorima.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!