🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha avuto un’esperienza indimenticabile. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
    verbo irregolare
    avere :
    a||re : (accento acuto)

    indicativo avere. Izjavni način glagola avere


    Tempo semplice

    avere presente

    io ho
    🔊
    tu hai
    🔊
    lui/lei/Lei ha
    🔊
    noi abbiamo
    🔊
    voi avete
    🔊
    loro hanno
    🔊
    Tempo semplice

    avere imperfetto

    io avevo
    🔊
    tu avevi
    🔊
    lui/lei/Lei aveva
    🔊
    noi avevamo
    🔊
    voi avevate
    🔊
    loro avevano
    🔊

    Tempo semplice

    avere futuro semplice

    io avrò
    🔊
    tu avrai
    🔊
    lui/lei/Lei avrà
    🔊
    noi avremo
    🔊
    voi avrete
    🔊
    loro avranno
    🔊
    Tempo semplice

    avere passato remoto

    io ebbi
    🔊
    tu avesti
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe
    🔊
    noi avemmo
    🔊
    voi aveste
    🔊
    loro ebbero
    🔊

    Tempo composto

    avere futuro anteriore

    io avrò avuto
    🔊
    tu avrai avuto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà avuto
    🔊
    noi avremo avuto
    🔊
    voi avrete avuto
    🔊
    loro avranno avuto
    🔊
    Tempo composto

    avere passato prossimo

    io ho avuto
    🔊
    tu hai avuto
    🔊
    lui/lei/Lei ha avuto
    🔊
    noi abbiamo avuto
    🔊
    voi avete avuto
    🔊
    loro hanno avuto
    🔊

    Tempo composto

    avere trapassato prossimo

    io avevo avuto
    🔊
    tu avevi avuto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva avuto
    🔊
    noi avevamo avuto
    🔊
    voi avevate avuto
    🔊
    loro avevano avuto
    🔊
    Tempo composto

    avere trapassato remoto

    io ebbi avuto
    🔊
    tu avesti avuto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe avuto
    🔊
    noi avemmo avuto
    🔊
    voi aveste avuto
    🔊
    loro ebbero avuto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo avere. Konjunktiv glagola avere


    Tempo semplice

    avere congiuntivo presente

    io abbia
    🔊
    tu abbia
    🔊
    lui/lei/Lei abbia
    🔊
    noi abbiamo
    🔊
    voi abbiate
    🔊
    loro abbiano
    🔊
    Tempo semplice

    avere congiuntivo imperfetto

    io avessi
    🔊
    tu avessi
    🔊
    lui/lei/Lei avesse
    🔊
    noi avessimo
    🔊
    voi aveste
    🔊
    loro avessero
    🔊

    Tempo composto

    avere congiuntivo passato

    io abbia avuto
    🔊
    tu abbia avuto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia avuto
    🔊
    noi abbiamo avuto
    🔊
    voi abbiate avuto
    🔊
    loro abbiano avuto
    🔊
    Tempo composto

    avere congiuntivo trapassato

    io avessi avuto
    🔊
    tu avessi avuto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse avuto
    🔊
    noi avessimo avuto
    🔊
    voi aveste avuto
    🔊
    loro avessero avuto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale avere. Kondicional glagola avere


    Tempo semplice

    avere condizionale presente

    io avrei
    🔊
    tu avresti
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe
    🔊
    noi avremmo
    🔊
    voi avreste
    🔊
    loro avrebbero
    🔊
    Tempo composto

    avere condizionale passato

    io avrei avuto
    🔊
    tu avresti avuto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe avuto
    🔊
    noi avremmo avuto
    🔊
    voi avreste avuto
    🔊
    loro avrebbero avuto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo avere. Imperativ glagola avere


    avere imperativo

    tu abbi
    🔊
    noi abbiamo
    🔊
    voi abbiate
    🔊

    avere congiuntivo esortativo

    Lei abbia
    🔊
    Che lui/lei abbia
    🔊
    Che loro abbiano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!