🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha avellito la sua salute. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    verbo irregolare
    avellere :
    a|vèl|le|re : (accento grave)

    indicativo avellere. Izjavni način glagola avellere


    Tempo semplice

    avellere presente

    io avello, avelgo
    🔊
    tu avelli
    🔊
    lui/lei/Lei avelle
    🔊
    noi avelliamo
    🔊
    voi avellete
    🔊
    loro avellono, avelgono
    🔊
    Tempo semplice

    avellere imperfetto

    io avellevo
    🔊
    tu avellevi
    🔊
    lui/lei/Lei avelleva
    🔊
    noi avellevamo
    🔊
    voi avellevate
    🔊
    loro avellevano
    🔊

    Tempo semplice

    avellere futuro semplice

    io avellerò
    🔊
    tu avellerai
    🔊
    lui/lei/Lei avellerà
    🔊
    noi avelleremo
    🔊
    voi avellerete
    🔊
    loro avelleranno
    🔊
    Tempo semplice

    avellere passato remoto

    io avelsi
    🔊
    tu avellesti
    🔊
    lui/lei/Lei avelse
    🔊
    noi avellemmo
    🔊
    voi avelleste
    🔊
    loro avelsero
    🔊

    Tempo composto

    avellere futuro anteriore

    io avrò avelto
    🔊
    tu avrai avelto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà avelto
    🔊
    noi avremo avelto
    🔊
    voi avrete avelto
    🔊
    loro avranno avelto
    🔊
    Tempo composto

    avellere passato prossimo

    io ho avelto
    🔊
    tu hai avelto
    🔊
    lui/lei/Lei ha avelto
    🔊
    noi abbiamo avelto
    🔊
    voi avete avelto
    🔊
    loro hanno avelto
    🔊

    Tempo composto

    avellere trapassato prossimo

    io avevo avelto
    🔊
    tu avevi avelto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva avelto
    🔊
    noi avevamo avelto
    🔊
    voi avevate avelto
    🔊
    loro avevano avelto
    🔊
    Tempo composto

    avellere trapassato remoto

    io ebbi avelto
    🔊
    tu avesti avelto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe avelto
    🔊
    noi avemmo avelto
    🔊
    voi aveste avelto
    🔊
    loro ebbero avelto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo avellere. Konjunktiv glagola avellere


    Tempo semplice

    avellere congiuntivo presente

    io avella, avelga
    🔊
    tu avella, avelga
    🔊
    lui/lei/Lei avella, avelga
    🔊
    noi avelliamo
    🔊
    voi avelliate
    🔊
    loro avellano, avelgano
    🔊
    Tempo semplice

    avellere congiuntivo imperfetto

    io avellessi
    🔊
    tu avellessi
    🔊
    lui/lei/Lei avellesse
    🔊
    noi avellessimo
    🔊
    voi avelleste
    🔊
    loro avellessero
    🔊

    Tempo composto

    avellere congiuntivo passato

    io abbia avelto
    🔊
    tu abbia avelto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia avelto
    🔊
    noi abbiamo avelto
    🔊
    voi abbiate avelto
    🔊
    loro abbiano avelto
    🔊
    Tempo composto

    avellere congiuntivo trapassato

    io avessi avelto
    🔊
    tu avessi avelto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse avelto
    🔊
    noi avessimo avelto
    🔊
    voi aveste avelto
    🔊
    loro avessero avelto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale avellere. Kondicional glagola avellere


    Tempo semplice

    avellere condizionale presente

    io avellerei
    🔊
    tu avelleresti
    🔊
    lui/lei/Lei avellerebbe
    🔊
    noi avelleremmo
    🔊
    voi avellereste
    🔊
    loro avellerebbero
    🔊
    Tempo composto

    avellere condizionale passato

    io avrei avelto
    🔊
    tu avresti avelto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe avelto
    🔊
    noi avremmo avelto
    🔊
    voi avreste avelto
    🔊
    loro avrebbero avelto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo avellere. Imperativ glagola avellere


    avellere imperativo

    tu avelli
    🔊
    noi avelliamo
    🔊
    voi avellete
    🔊

    avellere congiuntivo esortativo

    Lei avella, avelga
    🔊
    Che lui/lei avella, avelga
    🔊
    Che loro avellano, avelgano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!