🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ho arguito la situazione correttamente. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
    arguire :
    ar|gu|ì|re : (accento grave)

    indicativo arguire. Izjavni način glagola arguire


    Tempo semplice

    arguire presente

    io arguisco
    🔊
    tu arguisci
    🔊
    lui/lei/Lei arguisce
    🔊
    noi arguiamo
    🔊
    voi arguite
    🔊
    loro arguiscono
    🔊
    Tempo semplice

    arguire imperfetto

    io arguivo
    🔊
    tu arguivi
    🔊
    lui/lei/Lei arguiva
    🔊
    noi arguivamo
    🔊
    voi arguivate
    🔊
    loro arguivano
    🔊

    Tempo semplice

    arguire futuro semplice

    io arguirò
    🔊
    tu arguirai
    🔊
    lui/lei/Lei arguirà
    🔊
    noi arguiremo
    🔊
    voi arguirete
    🔊
    loro arguiranno
    🔊
    Tempo semplice

    arguire passato remoto

    io arguii
    🔊
    tu arguisti
    🔊
    lui/lei/Lei arguì
    🔊
    noi arguimmo
    🔊
    voi arguiste
    🔊
    loro arguirono
    🔊

    Tempo composto

    arguire futuro anteriore

    io avrò arguito
    🔊
    tu avrai arguito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà arguito
    🔊
    noi avremo arguito
    🔊
    voi avrete arguito
    🔊
    loro avranno arguito
    🔊
    Tempo composto

    arguire passato prossimo

    io ho arguito
    🔊
    tu hai arguito
    🔊
    lui/lei/Lei ha arguito
    🔊
    noi abbiamo arguito
    🔊
    voi avete arguito
    🔊
    loro hanno arguito
    🔊

    Tempo composto

    arguire trapassato prossimo

    io avevo arguito
    🔊
    tu avevi arguito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva arguito
    🔊
    noi avevamo arguito
    🔊
    voi avevate arguito
    🔊
    loro avevano arguito
    🔊
    Tempo composto

    arguire trapassato remoto

    io ebbi arguito
    🔊
    tu avesti arguito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe arguito
    🔊
    noi avemmo arguito
    🔊
    voi aveste arguito
    🔊
    loro ebbero arguito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo arguire. Konjunktiv glagola arguire


    Tempo semplice

    arguire congiuntivo presente

    io arguisca
    🔊
    tu arguisca
    🔊
    lui/lei/Lei arguisca
    🔊
    noi arguiamo
    🔊
    voi arguiate
    🔊
    loro arguiscano
    🔊
    Tempo semplice

    arguire congiuntivo imperfetto

    io arguissi
    🔊
    tu arguissi
    🔊
    lui/lei/Lei arguisse
    🔊
    noi arguissimo
    🔊
    voi arguiste
    🔊
    loro arguissero
    🔊

    Tempo composto

    arguire congiuntivo passato

    io abbia arguito
    🔊
    tu abbia arguito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia arguito
    🔊
    noi abbiamo arguito
    🔊
    voi abbiate arguito
    🔊
    loro abbiano arguito
    🔊
    Tempo composto

    arguire congiuntivo trapassato

    io avessi arguito
    🔊
    tu avessi arguito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse arguito
    🔊
    noi avessimo arguito
    🔊
    voi aveste arguito
    🔊
    loro avessero arguito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale arguire. Kondicional glagola arguire


    Tempo semplice

    arguire condizionale presente

    io arguirei
    🔊
    tu arguiresti
    🔊
    lui/lei/Lei arguirebbe
    🔊
    noi arguiremmo
    🔊
    voi arguireste
    🔊
    loro arguerebbero
    🔊
    Tempo composto

    arguire condizionale passato

    io avrei arguito
    🔊
    tu avresti arguito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe arguito
    🔊
    noi avremmo arguito
    🔊
    voi avreste arguito
    🔊
    loro avrebbero arguito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo arguire. Imperativ glagola arguire


    arguire imperativo

    tu argui
    🔊
    noi arguiamo
    🔊
    voi arguite
    🔊

    arguire congiuntivo esortativo

    Lei arguisca
    🔊
    Che lui/lei arguisca
    🔊
    Che loro arguiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!