🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Hanno apposto la loro firma sul documento. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    verbo irregolare
    apporre :
    ap|pór|re : (accento acuto)

    indicativo apporre. Izjavni način glagola apporre


    Tempo semplice

    apporre presente

    io appongo
    🔊
    tu apponi
    🔊
    lui/lei/Lei appone
    🔊
    noi apponiamo
    🔊
    voi apponete
    🔊
    loro appongono
    🔊
    Tempo semplice

    apporre imperfetto

    io apponevo
    🔊
    tu apponevi
    🔊
    lui/lei/Lei apponeva
    🔊
    noi apponevamo
    🔊
    voi apponevate
    🔊
    loro apponevano
    🔊

    Tempo semplice

    apporre futuro semplice

    io apporrò
    🔊
    tu apporrai
    🔊
    lui/lei/Lei apporrà
    🔊
    noi apporremo
    🔊
    voi apporrete
    🔊
    loro apporranno
    🔊
    Tempo semplice

    apporre passato remoto

    io apposi
    🔊
    tu apponesti
    🔊
    lui/lei/Lei appose
    🔊
    noi apponemmo
    🔊
    voi apponeste
    🔊
    loro apposero
    🔊

    Tempo composto

    apporre futuro anteriore

    io avrò apposto
    🔊
    tu avrai apposto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà apposto
    🔊
    noi avremo apposto
    🔊
    voi avrete apposto
    🔊
    loro avranno apposto
    🔊
    Tempo composto

    apporre passato prossimo

    io ho apposto
    🔊
    tu hai apposto
    🔊
    lui/lei/Lei ha apposto
    🔊
    noi abbiamo apposto
    🔊
    voi avete apposto
    🔊
    loro hanno apposto
    🔊

    Tempo composto

    apporre trapassato prossimo

    io avevo apposto
    🔊
    tu avevi apposto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva apposto
    🔊
    noi avevamo apposto
    🔊
    voi avevate apposto
    🔊
    loro avevano apposto
    🔊
    Tempo composto

    apporre trapassato remoto

    io ebbi apposto
    🔊
    tu avesti apposto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe apposto
    🔊
    noi avemmo apposto
    🔊
    voi aveste apposto
    🔊
    loro ebbero apposto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo apporre. Konjunktiv glagola apporre


    Tempo semplice

    apporre congiuntivo presente

    io apponga
    🔊
    tu apponga
    🔊
    lui/lei/Lei apponga
    🔊
    noi apponiamo
    🔊
    voi apponiate
    🔊
    loro appongano
    🔊
    Tempo semplice

    apporre congiuntivo imperfetto

    io apponessi
    🔊
    tu apponessi
    🔊
    lui/lei/Lei apponesse
    🔊
    noi apponessimo
    🔊
    voi apponeste
    🔊
    loro apponessero
    🔊

    Tempo composto

    apporre congiuntivo passato

    io abbia apposto
    🔊
    tu abbia apposto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia apposto
    🔊
    noi abbiamo apposto
    🔊
    voi abbiate apposto
    🔊
    loro abbiano apposto
    🔊
    Tempo composto

    apporre congiuntivo trapassato

    io avessi apposto
    🔊
    tu avessi apposto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse apposto
    🔊
    noi avessimo apposto
    🔊
    voi aveste apposto
    🔊
    loro avessero apposto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale apporre. Kondicional glagola apporre


    Tempo semplice

    apporre condizionale presente

    io apporrei
    🔊
    tu apporresti
    🔊
    lui/lei/Lei apporrebbe
    🔊
    noi apporremmo
    🔊
    voi apporreste
    🔊
    loro apporrebbero
    🔊
    Tempo composto

    apporre condizionale passato

    io avrei apposto
    🔊
    tu avresti apposto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe apposto
    🔊
    noi avremmo apposto
    🔊
    voi avreste apposto
    🔊
    loro avrebbero apposto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo apporre. Imperativ glagola apporre


    apporre imperativo

    tu apponi
    🔊
    noi apponiamo
    🔊
    voi apponete
    🔊

    apporre congiuntivo esortativo

    Lei apponga
    🔊
    Che lui/lei apponga
    🔊
    Che loro appongano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!