🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Non voglio adulare il mio capo. (Luigi Pirandello, Il Fu Mattia Pascal)
    adulare :
    a|du||re : (accento grave)

    indicativo adulare. Izjavni način glagola adulare


    Tempo semplice

    adulare presente

    io adulo
    🔊
    tu aduli
    🔊
    lui/lei/Lei adula
    🔊
    noi aduliamo
    🔊
    voi adulate
    🔊
    loro adulano
    🔊
    Tempo semplice

    adulare imperfetto

    io adulavo
    🔊
    tu adulavi
    🔊
    lui/lei/Lei adulava
    🔊
    noi adulavamo
    🔊
    voi adulavate
    🔊
    loro adulavano
    🔊

    Tempo semplice

    adulare futuro semplice

    io adulerò
    🔊
    tu adulerai
    🔊
    lui/lei/Lei adulerà
    🔊
    noi aduleremo
    🔊
    voi adulerete
    🔊
    loro aduleranno
    🔊
    Tempo semplice

    adulare passato remoto

    io adulai
    🔊
    tu adulasti
    🔊
    lui/lei/Lei adulò
    🔊
    noi adulammo
    🔊
    voi adulaste
    🔊
    loro adularono
    🔊

    Tempo composto

    adulare futuro anteriore

    io avrò adulato
    🔊
    tu avrai adulato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà adulato
    🔊
    noi avremo adulato
    🔊
    voi avrete adulato
    🔊
    loro avranno adulato
    🔊
    Tempo composto

    adulare passato prossimo

    io ho adulato
    🔊
    tu hai adulato
    🔊
    lui/lei/Lei ha adulato
    🔊
    noi abbiamo adulato
    🔊
    voi avete adulato
    🔊
    loro hanno adulato
    🔊

    Tempo composto

    adulare trapassato prossimo

    io avevo adulato
    🔊
    tu avevi adulato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva adulato
    🔊
    noi avevamo adulato
    🔊
    voi avevate adulato
    🔊
    loro avevano adulato
    🔊
    Tempo composto

    adulare trapassato remoto

    io ebbi adulato
    🔊
    tu avesti adulato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe adulato
    🔊
    noi avemmo adulato
    🔊
    voi aveste adulato
    🔊
    loro ebbero adulato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo adulare. Konjunktiv glagola adulare


    Tempo semplice

    adulare congiuntivo presente

    io aduli
    🔊
    tu aduli
    🔊
    lui/lei/Lei aduli
    🔊
    noi aduliamo
    🔊
    voi aduliate
    🔊
    loro adulino
    🔊
    Tempo semplice

    adulare congiuntivo imperfetto

    io adulassi
    🔊
    tu adulassi
    🔊
    lui/lei/Lei adulasse
    🔊
    noi adulassimo
    🔊
    voi adulaste
    🔊
    loro adulassero
    🔊

    Tempo composto

    adulare congiuntivo passato

    io abbia adulato
    🔊
    tu abbia adulato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia adulato
    🔊
    noi abbiamo adulato
    🔊
    voi abbiate adulato
    🔊
    loro abbiano adulato
    🔊
    Tempo composto

    adulare congiuntivo trapassato

    io avessi adulato
    🔊
    tu avessi adulato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse adulato
    🔊
    noi avessimo adulato
    🔊
    voi aveste adulato
    🔊
    loro avessero adulato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale adulare. Kondicional glagola adulare


    Tempo semplice

    adulare condizionale presente

    io adulerei
    🔊
    tu aduleresti
    🔊
    lui/lei/Lei adulerebbe
    🔊
    noi aduleremmo
    🔊
    voi adulereste
    🔊
    loro adulerebbero
    🔊
    Tempo composto

    adulare condizionale passato

    io avrei adulato
    🔊
    tu avresti adulato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe adulato
    🔊
    noi avremmo adulato
    🔊
    voi avreste adulato
    🔊
    loro avrebbero adulato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo adulare. Imperativ glagola adulare


    adulare imperativo

    tu adula
    🔊
    noi aduliamo
    🔊
    voi adulate
    🔊

    adulare congiuntivo esortativo

    Lei aduli
    🔊
    Che lui/lei aduli
    🔊
    Che loro adulino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!