🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    La discussione ha acuìto le tensioni. (Luigi Pirandello, Il Fu Mattia Pascal)
    acuire :
    a|cu|ì|re : (accento grave)

    indicativo acuire. Izjavni način glagola acuire


    Tempo semplice

    Presente acuire

    io acuisco
    🔊
    tu acuisci
    🔊
    lui/lei/Lei acuisce
    🔊
    noi acuiamo
    🔊
    voi acuite
    🔊
    loro acuiscono
    🔊
    Tempo semplice

    Imperfetto acuire

    io acuivo
    🔊
    tu acuivi
    🔊
    lui/lei/Lei acuiva
    🔊
    noi acuivamo
    🔊
    voi acuivate
    🔊
    loro acuivano
    🔊

    Tempo semplice

    Futuro semplice acuire

    io acuirò
    🔊
    tu acuirai
    🔊
    lui/lei/Lei acuirà
    🔊
    noi acuiremo
    🔊
    voi acuirete
    🔊
    loro acuiranno
    🔊
    Tempo semplice

    Passato remoto acuire

    io acuii
    🔊
    tu acuisti
    🔊
    lui/lei/Lei acuì
    🔊
    noi acuimmo
    🔊
    voi acuiste
    🔊
    loro acuirono
    🔊

    Tempo composto

    Futuro anteriore acuire

    io avrò acuito
    🔊
    tu avrai acuito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà acuito
    🔊
    noi avremo acuito
    🔊
    voi avrete acuito
    🔊
    loro avranno acuito
    🔊
    Tempo composto

    Passato prossimo acuire

    io ho acuito
    🔊
    tu hai acuito
    🔊
    lui/lei/Lei ha acuito
    🔊
    noi abbiamo acuito
    🔊
    voi avete acuito
    🔊
    loro hanno acuito
    🔊

    Tempo composto

    Trapassato prossimo acuire

    io avevo acuito
    🔊
    tu avevi acuito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva acuito
    🔊
    noi avevamo acuito
    🔊
    voi avevate acuito
    🔊
    loro avevano acuito
    🔊
    Tempo composto

    Trapassato remoto acuire

    io ebbi acuito
    🔊
    tu avesti acuito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe acuito
    🔊
    noi avemmo acuito
    🔊
    voi aveste acuito
    🔊
    loro ebbero acuito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo acuire. Konjunktiv glagola acuire


    Tempo semplice

    Congiuntivo presente acuire

    io acuisca
    🔊
    tu acuisca
    🔊
    lui/lei/Lei acuisca
    🔊
    noi acuiamo
    🔊
    voi acuiate
    🔊
    loro acuiscano
    🔊
    Tempo semplice

    Congiuntivo imperfetto acuire

    io acuissi
    🔊
    tu acuissi
    🔊
    lui/lei/Lei acuisse
    🔊
    noi acuissimo
    🔊
    voi acuiste
    🔊
    loro acuissero
    🔊

    Tempo composto

    Congiuntivo passato acuire

    io abbia acuito
    🔊
    tu abbia acuito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia acuito
    🔊
    noi abbiamo acuito
    🔊
    voi abbiate acuito
    🔊
    loro abbiano acuito
    🔊
    Tempo composto

    Congiuntivo trapassato acuire

    io avessi acuito
    🔊
    tu avessi acuito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse acuito
    🔊
    noi avessimo acuito
    🔊
    voi aveste acuito
    🔊
    loro avessero acuito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale acuire. Kondicional glagola acuire


    Tempo semplice

    Condizionale presente acuire

    io acuirei
    🔊
    tu acuiresti
    🔊
    lui/lei/Lei acuirebbe
    🔊
    noi acuiremmo
    🔊
    voi acuireste
    🔊
    loro acuerebbero
    🔊
    Tempo composto

    Condizionale passato acuire

    io avrei acuito
    🔊
    tu avresti acuito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe acuito
    🔊
    noi avremmo acuito
    🔊
    voi avreste acuito
    🔊
    loro avrebbero acuito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo acuire. Imperativ glagola acuire


    Imperativo acuire

    tu acuisci
    🔊
    noi acuiamo
    🔊
    voi acuite
    🔊

    Congiuntivo acuire

    Lei acuisca
    🔊
    Che lui/lei acuisca
    🔊
    Che loro acuiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!