U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
Loro hanno abbinato i colori per il vestito. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
abbinare :
ab|bi|nà|re
: (accento grave)
indicativo abbinare. Izjavni način glagola abbinare
|
Tempo semplice
Presente abbinare |
||
| io | abbino |
🔊
|
| tu | abbini |
🔊
|
| lui/lei/Lei | abbina |
🔊
|
| noi | abbiniamo |
🔊
|
| voi | abbinate |
🔊
|
| loro | abbinano |
🔊
|
|
Tempo semplice
Imperfetto abbinare |
||
| io | abbinavo |
🔊
|
| tu | abbinavi |
🔊
|
| lui/lei/Lei | abbinava |
🔊
|
| noi | abbinavamo |
🔊
|
| voi | abbinavate |
🔊
|
| loro | abbinavano |
🔊
|
|
Tempo semplice
Futuro semplice abbinare |
||
| io | abbinerò |
🔊
|
| tu | abbinerai |
🔊
|
| lui/lei/Lei | abbinerà |
🔊
|
| noi | abbineremo |
🔊
|
| voi | abbinerete |
🔊
|
| loro | abbineranno |
🔊
|
|
Tempo semplice
Passato remoto abbinare |
||
| io | abbinai |
🔊
|
| tu | abbinasti |
🔊
|
| lui/lei/Lei | abbinò |
🔊
|
| noi | abbinammo |
🔊
|
| voi | abbinaste |
🔊
|
| loro | abbinarono |
🔊
|
|
Tempo composto
Futuro anteriore abbinare |
||
| io | avrò abbinato |
🔊
|
| tu | avrai abbinato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | avrà abbinato |
🔊
|
| noi | avremo abbinato |
🔊
|
| voi | avrete abbinato |
🔊
|
| loro | avranno abbinato |
🔊
|
|
Tempo composto
Passato prossimo abbinare |
||
| io | ho abbinato |
🔊
|
| tu | hai abbinato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | ha abbinato |
🔊
|
| noi | abbiamo abbinato |
🔊
|
| voi | avete abbinato |
🔊
|
| loro | hanno abbinato |
🔊
|
|
Tempo composto
Trapassato prossimo abbinare |
||
| io | avevo abbinato |
🔊
|
| tu | avevi abbinato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | aveva abbinato |
🔊
|
| noi | avevamo abbinato |
🔊
|
| voi | avevate abbinato |
🔊
|
| loro | avevano abbinato |
🔊
|
|
Tempo composto
Trapassato remoto abbinare |
||
| io | ebbi abbinato |
🔊
|
| tu | avesti abbinato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | ebbe abbinato |
🔊
|
| noi | avemmo abbinato |
🔊
|
| voi | aveste abbinato |
🔊
|
| loro | ebbero abbinato |
🔊
|
Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola
Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.
congiuntivo abbinare. Konjunktiv glagola abbinare
|
Tempo semplice
Congiuntivo presente abbinare |
||
| io | abbini |
🔊
|
| tu | abbini |
🔊
|
| lui/lei/Lei | abbini |
🔊
|
| noi | abbiniamo |
🔊
|
| voi | abbiniate |
🔊
|
| loro | abbinino |
🔊
|
|
Tempo semplice
Congiuntivo imperfetto abbinare |
||
| io | abbinassi |
🔊
|
| tu | abbinassi |
🔊
|
| lui/lei/Lei | abbinasse |
🔊
|
| noi | abbinassimo |
🔊
|
| voi | abbinaste |
🔊
|
| loro | abbinassero |
🔊
|
|
Tempo composto
Congiuntivo passato abbinare |
||
| io | abbia abbinato |
🔊
|
| tu | abbia abbinato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | abbia abbinato |
🔊
|
| noi | abbiamo abbinato |
🔊
|
| voi | abbiate abbinato |
🔊
|
| loro | abbiano abbinato |
🔊
|
|
Tempo composto
Congiuntivo trapassato abbinare |
||
| io | avessi abbinato |
🔊
|
| tu | avessi abbinato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | avesse abbinato |
🔊
|
| noi | avessimo abbinato |
🔊
|
| voi | aveste abbinato |
🔊
|
| loro | avessero abbinato |
🔊
|
Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola
Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.
condizionale abbinare. Kondicional glagola abbinare
|
Tempo semplice
Condizionale presente abbinare |
||
| io | abbinerei |
🔊
|
| tu | abbineresti |
🔊
|
| lui/lei/Lei | abbinerebbe |
🔊
|
| noi | abbineremmo |
🔊
|
| voi | abbinereste |
🔊
|
| loro | abbinerebbero |
🔊
|
|
Tempo composto
Condizionale passato abbinare |
||
| io | avrei abbinato |
🔊
|
| tu | avresti abbinato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | avrebbe abbinato |
🔊
|
| noi | avremmo abbinato |
🔊
|
| voi | avreste abbinato |
🔊
|
| loro | avrebbero abbinato |
🔊
|
Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola
Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu e ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.
imperativo abbinare. Imperativ glagola abbinare
Imperativo abbinare |
||
| tu | abbina |
🔊
|
| noi | abbiniamo |
🔊
|
| voi | abbinate |
🔊
|
Congiuntivo abbinare |
||
| Lei | abbini |
🔊
|
| Che lui/lei | abbini |
🔊
|
| Che loro | abbinino |
🔊
|
Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola
L'imperativo è un modo verbale essenziale nella lingua italiana, utilizzato per dare ordini, istruzioni o consigli. Si forma per la seconda persona singolare, la seconda persona plurale e la prima persona plurale.
Ad esempio, frasi come "Fai attenzione!" o "Parlate lentamente!" mostrano come l'imperativo possa essere utilizzato per comunicare in modo diretto e chiaro. Anche la forma "Andiamo!" per esprimere un invito a fare qualcosa insieme è un esempio di imperativo.
Tuttavia, è importante notare che l'imperativo non ha forme per la terza persona singolare e plurale. Per questi casi, si usa il congiuntivo esortativo, che serve a esprimere desideri o raccomandazioni in modo più gentile.
Questa caratteristica rende l'italiano unico, poiché il congiuntivo esortativo aggiunge un tocco di cortesia e delicatezza alle conversazioni. Conoscere l'imperativo e il suo utilizzo appropriato è fondamentale per comunicare efficacemente e mantenere un tono amichevole nelle interazioni quotidiane.
Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!
Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!