U talijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od tih načina koristi se za izražavanje različitih namjera, radnji ili stanja.
Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetskim situacijama, a imperativ za zapovijedi i molbe.
Ispravno slaganje glagola u tim načinima omogućuje vam lako izražavanje različitih misli i emocija u svakodnevnom razgovoru.
Ho supplicato per avere aiuto. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
supplicare :
sup|pli|cà|re
: (accento grave)
indicativo supplicare. Glagolski način indikativ za supplicare
Tempo semplice
supplicare presente |
||
io | supplico |
🔊
|
tu | supplichi |
🔊
|
lui/lei/Lei | supplica |
🔊
|
noi | supplichiamo |
🔊
|
voi | supplicate |
🔊
|
loro | supplicano |
🔊
|
Tempo semplice
supplicare imperfetto |
||
io | supplicavo |
🔊
|
tu | supplicavi |
🔊
|
lui/lei/Lei | supplicava |
🔊
|
noi | supplicavamo |
🔊
|
voi | supplicavate |
🔊
|
loro | supplicavano |
🔊
|
Tempo semplice
supplicare futuro semplice |
||
io | supplicherò |
🔊
|
tu | supplicherai |
🔊
|
lui/lei/Lei | supplicherà |
🔊
|
noi | supplicheremo |
🔊
|
voi | supplicherete |
🔊
|
loro | supplicheranno |
🔊
|
Tempo semplice
supplicare passato remoto |
||
io | supplicai |
🔊
|
tu | supplicasti |
🔊
|
lui/lei/Lei | supplicò |
🔊
|
noi | supplicammo |
🔊
|
voi | supplicaste |
🔊
|
loro | supplicarono |
🔊
|
Tempo composto
supplicare futuro anteriore |
||
io | avrò supplicato |
🔊
|
tu | avrai supplicato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrà supplicato |
🔊
|
noi | avremo supplicato |
🔊
|
voi | avrete supplicato |
🔊
|
loro | avranno supplicato |
🔊
|
Tempo composto
supplicare passato prossimo |
||
io | ho supplicato |
🔊
|
tu | hai supplicato |
🔊
|
lui/lei/Lei | ha supplicato |
🔊
|
noi | abbiamo supplicato |
🔊
|
voi | avete supplicato |
🔊
|
loro | hanno supplicato |
🔊
|
Tempo composto
supplicare trapassato prossimo |
||
io | avevo supplicato |
🔊
|
tu | avevi supplicato |
🔊
|
lui/lei/Lei | aveva supplicato |
🔊
|
noi | avevamo supplicato |
🔊
|
voi | avevate supplicato |
🔊
|
loro | avevano supplicato |
🔊
|
Tempo composto
supplicare trapassato remoto |
||
io | ebbi supplicato |
🔊
|
tu | avesti supplicato |
🔊
|
lui/lei/Lei | ebbe supplicato |
🔊
|
noi | avemmo supplicato |
🔊
|
voi | aveste supplicato |
🔊
|
loro | ebbero supplicato |
🔊
|
Opće informacije o indikativu (Indicativo) talijanskih glagola
Indikativ (Indicativo) jedan je od temeljnih glagolskih načina u talijanskom jeziku. Koristi se za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnima ili sigurnima. Njime se opisuju činjenice, svakodnevne rutine i objektivne situacije.
Primjerice, rečenice poput "Io vado al mercato" ili "Loro studiano per l'esame" pokazuju kako se indikativ koristi za prenošenje konkretnih informacija.
Ovaj glagolski način može se konjugirati u različitim vremenima – sadašnjem, prošlom i budućem – što omogućuje precizno smještanje radnji u vremenu. Razumijevanje indikativa ključno je za učinkovitu komunikaciju i razumijevanje nijansi talijanskog jezika.
congiuntivo supplicare. Glagolski način konjunktiv za supplicare
Tempo semplice
supplicare congiuntivo presente |
||
io | supplichi |
🔊
|
tu | supplichi |
🔊
|
lui/lei/Lei | supplichi |
🔊
|
noi | supplichiamo |
🔊
|
voi | supplichiate |
🔊
|
loro | supplichino |
🔊
|
Tempo semplice
supplicare congiuntivo imperfetto |
||
io | supplicassi |
🔊
|
tu | supplicassi |
🔊
|
lui/lei/Lei | supplicasse |
🔊
|
noi | supplicassimo |
🔊
|
voi | supplicaste |
🔊
|
loro | supplicassero |
🔊
|
Tempo composto
supplicare congiuntivo passato |
||
io | abbia supplicato |
🔊
|
tu | abbia supplicato |
🔊
|
lui/lei/Lei | abbia supplicato |
🔊
|
noi | abbiamo supplicato |
🔊
|
voi | abbiate supplicato |
🔊
|
loro | abbiano supplicato |
🔊
|
Tempo composto
supplicare congiuntivo trapassato |
||
io | avessi supplicato |
🔊
|
tu | avessi supplicato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avesse supplicato |
🔊
|
noi | avessimo supplicato |
🔊
|
voi | aveste supplicato |
🔊
|
loro | avessero supplicato |
🔊
|
Opće informacije o konjunktivu (Congiuntivo) talijanskih glagola
Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovno glagolsko raspoloženje u talijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetskih situacija. Koristi se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
Na primjer, rečenice poput "Spero che tu venga" ili "Se avessi tempo, partirei" ilustriraju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja duha ili događaja koji ovise o određenim uvjetima.
Ovo raspoloženje može se pojaviti u različitim vremenima, poput sadašnjeg i prošlog, te je ključno za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u talijanskom jeziku.
condizionale supplicare. Glagolski kondicional za supplicare
Tempo semplice
supplicare condizionale presente |
||
io | supplicherei |
🔊
|
tu | supplicheresti |
🔊
|
lui/lei/Lei | supplicherebbe |
🔊
|
noi | supplicheremmo |
🔊
|
voi | supplichereste |
🔊
|
loro | supplicherebbero |
🔊
|
Tempo composto
supplicare condizionale passato |
||
io | avrei supplicato |
🔊
|
tu | avresti supplicato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrebbe supplicato |
🔊
|
noi | avremmo supplicato |
🔊
|
voi | avreste supplicato |
🔊
|
loro | avrebbero supplicato |
🔊
|
Opće informacije o kondicionalu (Condizionale) talijanskih glagola
Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko vrijeme u talijanskom jeziku koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja ovise o određenim uvjetima. Često se upotrebljava za izražavanje želja, molbi ili hipotetskih situacija koje nisu sigurne.
Primjeri poput „Vorrei un caffè“ ili „Se avessi più tempo, viaggerei di più“ pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija ovisnih o određenim okolnostima.
Ovo glagolsko vrijeme može se konjugirati u sadašnjem i prošlom vremenu te je ključno za jasnu komunikaciju i izražavanje složenih misli u talijanskom jeziku.
imperativo supplicare. Imperativ glagola supplicare
supplicare imperativo |
||
tu | supplica |
🔊
|
noi | supplichiamo |
🔊
|
voi | supplicate |
🔊
|
supplicare congiuntivo esortativo |
||
Lei | supplichi |
🔊
|
Che lui/lei | supplichi |
🔊
|
Che loro | supplichino |
🔊
|
Opće informacije o imperativu (Imperativo) talijanskih glagola
Imperativ (Imperativo) je važan glagolski način u talijanskom jeziku, koji se koristi za davanje naredbi, uputa ili savjeta. Tvori se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
Na primjer, rečenice poput „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ koristi za izravnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“, kojim se poziva na zajedničko djelovanje, također je primjer imperativa.
Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim se slučajevima koristi konjunktiv (Congiuntivo) za izražavanje želja ili preporuka na blaži način. Ova posebnost čini talijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv dodaje notu pristojnosti i nježnosti u razgovoru.
Poznavanje imperativa i njegov pravilni oblik ključni su za učinkovitu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim razgovorima.
Evo zašto je važno koristiti naš trener konjugacije za učenje talijanskog!
Konjugacija glagola jedan je od najzahtjevnijih dijelova talijanskog jezika, a za njezino savladavanje potrebna je redovita praksa.
Uz naš interaktivni alat možeš vježbati na zabavan i personaliziran način, obrađujući najčešće korištene, ali i zahtjevnije glagole. Naš trener ti pomaže poboljšati točnost i brzinu, čineći tvoju komunikaciju tečnijom.
Bez obzira jesi li početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će ti da podigneš svoje jezične vještine na višu razinu!