AF 
BE 
BG 
CA 
CS 
DA 
DE 
EL 
EN 
ES 
ET 
FA 
FI 
FR 
HR 
HU 
IT 
JA 
KA 
KK 
KO 
LT 
LV 
NB 
NL 
PL 
PT 
RO 
RU 
SK 
SL 
SR 
SV 
TA 
TH 
TR 
UK 
UR 
ZH Neregistrirani korisnici mogu koristiti naše talijanske jezične trenere samo 10 minuta dnevno. Registrirajte se besplatno na stranici i učite bez ograničenja.
Javna knjižnica za učenje talijanskog jezika
Želite brzo i učinkovito poboljšati svoj talijanski? Čitajte e-knjige iz naše javne knjižnice i odmah primijenite znanje u praksi: radite vježbe i testove na našim interaktivnim simulatorima talijanskog!
Kako ispravno odabrati pomoćni glagol na talijanskom
Verb name hereTranslation |
|
|---|---|
|
Ako niste sigurni u izbor, pogledajte naše preporuke u nastavku. I ne bojte se pogriješiti.
|
|
Verb name hereAdditional info here |
|
|---|---|
Nastavak vježbanja talijanskog jezika
Kako izabrati Essere ili Avere za složena vremena u talijanskom
U talijanskom, odabir pomoćnog glagola (ausiliare) za tvorbu složenih vremena može biti pomalo zbunjujući za početnike. No, postoje neki osnovni principi koji ti mogu olakšati snalaženje i smanjiti broj grešaka.
Glavni pomoćni glagoli
Talijanski koristi dva pomoćna glagola za složena vremena: essere („biti“) i avere („imati“). Ti se glagoli kombiniraju s prošlim participom (participio passato) glavnog glagola kako bi se tvorili oblici poput passato prossimo, trapassato prossimo i slični.
Opća pravila za izbor pomoćnog glagola
Prijelazni i neprijelazni glagoli:
Za prijelazne glagole, koji imaju izravni objekt (odgovor na pitanje „što?“ ili „koga?“), obično se koristi pomoćni glagol avere.
Na primjer:
- Ho mangiato la pizza. (Pojeo sam pizzu.)
- Hai visto il film? (Jesi li vidio film?)
Za neprijelazne glagole, koji nemaju izravni objekt, najčešće se koristi essere.
Na primjer:
- Sono arrivato in tempo. (Stigao sam na vrijeme.)
- Siamo partiti alle nove. (Otišli smo u devet.)
Glagoli kretanja i promjene stanja:
Pomoćni glagol essere koristi se i uz neprijelazne glagole koji označavaju kretanje (dolazak, odlazak, uspinjanje, padanje itd.) ili promjenu stanja (rođenje, smrt, postajanje).
Primjeri:
- Sono andato a casa. (Otišao sam kući.)
- È nato ieri. (Rođen je jučer.)
- Siamo diventati amici. (Postali smo prijatelji.)
Refleksivni glagoli:
Svi refleksivni glagoli koriste pomoćni glagol essere. Ti glagoli u infinitivu završavaju na „-si“ i označavaju radnju usmjerenu na sebe.
Na primjer:
- Mi sono svegliato presto. (Probudio sam se rano.)
- Si è lavata le mani. (Ona si je oprala ruke.)
Impersonalni glagoli:
Neki neosobni glagoli, kao oni koji opisuju vremenske prilike (piovere – „padati kiša“, nevicare – „padati snijeg“), mogu koristiti i avere i essere, ovisno o kontekstu i području.
Na primjer:
- Ha piovuto tutta la notte. (Padala je kiša cijelu noć.)
- È nevicato molto. (Pao je veliki snijeg.)
Iznimke i posebni slučajevi
Talijanski ima i nekoliko iznimki gdje izbor pomoćnog glagola ne prati opća pravila. Neki neprijelazni glagoli tradicionalno koriste avere ili izražavaju stanje više nego radnju.
Na primjer, glagol camminare („hodati“) koristi avere:
- Ho camminato per due ore. (Šetao sam dva sata.)
Zaključak
Da bi točno odabrao pomoćni glagol u talijanskom, važno je uzeti u obzir vrstu glagola (prijelazan ili neprijelazan), značenje (kretanje, stanje, refleksivnost) i moguće iznimke. Vježbanje i upamtiti te nijanse pomoći će ti da se bolje snađeš.