🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Il comportamento strano lo ha fatto stranire. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    stranire :
    stra||re : (accento grave)

    indicativo stranire. Izjavni način glagola stranire


    Tempo semplice

    Presente stranire

    io stranisco
    🔊
    tu stranisci
    🔊
    lui/lei/Lei stranisce
    🔊
    noi straniamo
    🔊
    voi stranite
    🔊
    loro straniscono
    🔊
    Tempo semplice

    Imperfetto stranire

    io stranivo
    🔊
    tu stranivi
    🔊
    lui/lei/Lei straniva
    🔊
    noi stranivamo
    🔊
    voi stranivate
    🔊
    loro stranivano
    🔊

    Tempo semplice

    Futuro semplice stranire

    io stranirò
    🔊
    tu stranirai
    🔊
    lui/lei/Lei stranirà
    🔊
    noi straniremo
    🔊
    voi stranirete
    🔊
    loro straniranno
    🔊
    Tempo semplice

    Passato remoto stranire

    io stranii
    🔊
    tu stranisti
    🔊
    lui/lei/Lei stranì
    🔊
    noi stranimmo
    🔊
    voi straniste
    🔊
    loro stranirono
    🔊

    Tempo composto

    Futuro anteriore stranire

    io sarò stranito(a)
    🔊
    tu sarai stranito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei sarà stranito(a)
    🔊
    noi saremo straniti(e)
    🔊
    voi sarete straniti(e)
    🔊
    loro saranno straniti(e)
    🔊
    Tempo composto

    Passato prossimo stranire

    io sono stranito(a)
    🔊
    tu sei stranito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei è stranito(a)
    🔊
    noi siamo straniti(e)
    🔊
    voi siete straniti(e)
    🔊
    loro sono straniti(e)
    🔊

    Tempo composto

    Trapassato prossimo stranire

    io ero stranito(a)
    🔊
    tu eri stranito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei era stranito(a)
    🔊
    noi eravamo straniti(e)
    🔊
    voi eravate straniti(e)
    🔊
    loro erano straniti(e)
    🔊
    Tempo composto

    Trapassato remoto stranire

    io fui stranito(a)
    🔊
    tu fosti stranito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei fu stranito(a)
    🔊
    noi fummo straniti(e)
    🔊
    voi foste straniti(e)
    🔊
    loro furono straniti(e)
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo stranire. Konjunktiv glagola stranire


    Tempo semplice

    Congiuntivo presente stranire

    io stranisca
    🔊
    tu stranisca
    🔊
    lui/lei/Lei stranisca
    🔊
    noi straniamo
    🔊
    voi straniate
    🔊
    loro straniscano
    🔊
    Tempo semplice

    Congiuntivo imperfetto stranire

    io stranissi
    🔊
    tu stranissi
    🔊
    lui/lei/Lei stranisse
    🔊
    noi stranissimo
    🔊
    voi straniste
    🔊
    loro stranissero
    🔊

    Tempo composto

    Congiuntivo passato stranire

    io sia stranito(a)
    🔊
    tu sia stranito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei sia stranito(a)
    🔊
    noi siamo straniti(e)
    🔊
    voi siate straniti(e)
    🔊
    loro siano straniti(e)
    🔊
    Tempo composto

    Congiuntivo trapassato stranire

    io fossi stranito(a)
    🔊
    tu fossi stranito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei fosse stranito(a)
    🔊
    noi fossimo straniti(e)
    🔊
    voi foste straniti(e)
    🔊
    loro fossero straniti(e)
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale stranire. Kondicional glagola stranire


    Tempo semplice

    Condizionale presente stranire

    io stranirei
    🔊
    tu straniresti
    🔊
    lui/lei/Lei stranirebbe
    🔊
    noi straniremmo
    🔊
    voi stranireste
    🔊
    loro stranerebbero
    🔊
    Tempo composto

    Condizionale passato stranire

    io sarei stranito(a)
    🔊
    tu saresti stranito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei sarebbe stranito(a)
    🔊
    noi saremmo straniti(e)
    🔊
    voi sareste straniti(e)
    🔊
    loro sarebbero straniti(e)
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo stranire. Imperativ glagola stranire


    Imperativo stranire

    tu stranisci
    🔊
    noi straniamo
    🔊
    voi stranite
    🔊

    Congiuntivo stranire

    Lei stranisca
    🔊
    Che lui/lei stranisca
    🔊
    Che loro straniscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!