U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
Ha disquisito sull’argomento. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
disquisire :
di|squi|sì|re
: (accento grave)
indicativo disquisire. Izjavni način glagola disquisire
Tempo semplice
disquisire presente |
||
io | disquisisco |
🔊
|
tu | disquisisci |
🔊
|
lui/lei/Lei | disquisisce |
🔊
|
noi | disquisiamo |
🔊
|
voi | disquisite |
🔊
|
loro | disquisiscono |
🔊
|
Tempo semplice
disquisire imperfetto |
||
io | disquisivo |
🔊
|
tu | disquisivi |
🔊
|
lui/lei/Lei | disquisiva |
🔊
|
noi | disquisivamo |
🔊
|
voi | disquisivate |
🔊
|
loro | disquisivano |
🔊
|
Tempo semplice
disquisire futuro semplice |
||
io | disquisirò |
🔊
|
tu | disquisirai |
🔊
|
lui/lei/Lei | disquisirà |
🔊
|
noi | disquisiremo |
🔊
|
voi | disquisirete |
🔊
|
loro | disquisiranno |
🔊
|
Tempo semplice
disquisire passato remoto |
||
io | disquisii |
🔊
|
tu | disquisisti |
🔊
|
lui/lei/Lei | disquisì |
🔊
|
noi | disquisimmo |
🔊
|
voi | disquisiste |
🔊
|
loro | disquisirono |
🔊
|
Tempo composto
disquisire futuro anteriore |
||
io | avrò disquisito |
🔊
|
tu | avrai disquisito |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrà disquisito |
🔊
|
noi | avremo disquisito |
🔊
|
voi | avrete disquisito |
🔊
|
loro | avranno disquisito |
🔊
|
Tempo composto
disquisire passato prossimo |
||
io | ho disquisito |
🔊
|
tu | hai disquisito |
🔊
|
lui/lei/Lei | ha disquisito |
🔊
|
noi | abbiamo disquisito |
🔊
|
voi | avete disquisito |
🔊
|
loro | hanno disquisito |
🔊
|
Tempo composto
disquisire trapassato prossimo |
||
io | avevo disquisito |
🔊
|
tu | avevi disquisito |
🔊
|
lui/lei/Lei | aveva disquisito |
🔊
|
noi | avevamo disquisito |
🔊
|
voi | avevate disquisito |
🔊
|
loro | avevano disquisito |
🔊
|
Tempo composto
disquisire trapassato remoto |
||
io | ebbi disquisito |
🔊
|
tu | avesti disquisito |
🔊
|
lui/lei/Lei | ebbe disquisito |
🔊
|
noi | avemmo disquisito |
🔊
|
voi | aveste disquisito |
🔊
|
loro | ebbero disquisito |
🔊
|
Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola
Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.
congiuntivo disquisire. Konjunktiv glagola disquisire
Tempo semplice
disquisire congiuntivo presente |
||
io | disquisisca |
🔊
|
tu | disquisisca |
🔊
|
lui/lei/Lei | disquisisca |
🔊
|
noi | disquisiamo |
🔊
|
voi | disquisiate |
🔊
|
loro | disquisiscano |
🔊
|
Tempo semplice
disquisire congiuntivo imperfetto |
||
io | disquisissi |
🔊
|
tu | disquisissi |
🔊
|
lui/lei/Lei | disquisisse |
🔊
|
noi | disquisissimo |
🔊
|
voi | disquisiste |
🔊
|
loro | disquisissero |
🔊
|
Tempo composto
disquisire congiuntivo passato |
||
io | abbia disquisito |
🔊
|
tu | abbia disquisito |
🔊
|
lui/lei/Lei | abbia disquisito |
🔊
|
noi | abbiamo disquisito |
🔊
|
voi | abbiate disquisito |
🔊
|
loro | abbiano disquisito |
🔊
|
Tempo composto
disquisire congiuntivo trapassato |
||
io | avessi disquisito |
🔊
|
tu | avessi disquisito |
🔊
|
lui/lei/Lei | avesse disquisito |
🔊
|
noi | avessimo disquisito |
🔊
|
voi | aveste disquisito |
🔊
|
loro | avessero disquisito |
🔊
|
Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola
Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.
condizionale disquisire. Kondicional glagola disquisire
Tempo semplice
disquisire condizionale presente |
||
io | disquisirei |
🔊
|
tu | disquisiresti |
🔊
|
lui/lei/Lei | disquisirebbe |
🔊
|
noi | disquisiremmo |
🔊
|
voi | disquisireste |
🔊
|
loro | disquiserebbero |
🔊
|
Tempo composto
disquisire condizionale passato |
||
io | avrei disquisito |
🔊
|
tu | avresti disquisito |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrebbe disquisito |
🔊
|
noi | avremmo disquisito |
🔊
|
voi | avreste disquisito |
🔊
|
loro | avrebbero disquisito |
🔊
|
Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola
Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.
imperativo disquisire. Imperativ glagola disquisire
disquisire imperativo |
||
tu | disquisi |
🔊
|
noi | disquisiamo |
🔊
|
voi | disquisite |
🔊
|
disquisire congiuntivo esortativo |
||
Lei | disquisisca |
🔊
|
Che lui/lei | disquisisca |
🔊
|
Che loro | disquisiscano |
🔊
|
Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola
Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.
Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!
Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!