U talijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od tih načina koristi se za izražavanje različitih namjera, radnji ili stanja.
Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetskim situacijama, a imperativ za zapovijedi i molbe.
Ispravno slaganje glagola u tim načinima omogućuje vam lako izražavanje različitih misli i emocija u svakodnevnom razgovoru.
Ha posteggiato la macchina in garage. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
posteggiare :
po|steg|già|re
: (accento grave)
indicativo posteggiare. Glagolski način indikativ za posteggiare
Tempo semplice
posteggiare presente |
||
io | posteggio |
🔊
|
tu | posteggi |
🔊
|
lui/lei/Lei | posteggia |
🔊
|
noi | posteggiamo |
🔊
|
voi | posteggiate |
🔊
|
loro | posteggiano |
🔊
|
Tempo semplice
posteggiare imperfetto |
||
io | posteggiavo |
🔊
|
tu | posteggiavi |
🔊
|
lui/lei/Lei | posteggiava |
🔊
|
noi | posteggiavamo |
🔊
|
voi | posteggiavate |
🔊
|
loro | posteggiavano |
🔊
|
Tempo semplice
posteggiare futuro semplice |
||
io | posteggerò |
🔊
|
tu | posteggerai |
🔊
|
lui/lei/Lei | posteggerà |
🔊
|
noi | posteggeremo |
🔊
|
voi | posteggerete |
🔊
|
loro | posteggeranno |
🔊
|
Tempo semplice
posteggiare passato remoto |
||
io | posteggiai |
🔊
|
tu | posteggiasti |
🔊
|
lui/lei/Lei | posteggiò |
🔊
|
noi | posteggiammo |
🔊
|
voi | posteggiaste |
🔊
|
loro | posteggiarono |
🔊
|
Tempo composto
posteggiare futuro anteriore |
||
io | avrò posteggiato |
🔊
|
tu | avrai posteggiato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrà posteggiato |
🔊
|
noi | avremo posteggiato |
🔊
|
voi | avrete posteggiato |
🔊
|
loro | avranno posteggiato |
🔊
|
Tempo composto
posteggiare passato prossimo |
||
io | ho posteggiato |
🔊
|
tu | hai posteggiato |
🔊
|
lui/lei/Lei | ha posteggiato |
🔊
|
noi | abbiamo posteggiato |
🔊
|
voi | avete posteggiato |
🔊
|
loro | hanno posteggiato |
🔊
|
Tempo composto
posteggiare trapassato prossimo |
||
io | avevo posteggiato |
🔊
|
tu | avevi posteggiato |
🔊
|
lui/lei/Lei | aveva posteggiato |
🔊
|
noi | avevamo posteggiato |
🔊
|
voi | avevate posteggiato |
🔊
|
loro | avevano posteggiato |
🔊
|
Tempo composto
posteggiare trapassato remoto |
||
io | ebbi posteggiato |
🔊
|
tu | avesti posteggiato |
🔊
|
lui/lei/Lei | ebbe posteggiato |
🔊
|
noi | avemmo posteggiato |
🔊
|
voi | aveste posteggiato |
🔊
|
loro | ebbero posteggiato |
🔊
|
Opće informacije o indikativu (Indicativo) talijanskih glagola
Indikativ (Indicativo) jedan je od temeljnih glagolskih načina u talijanskom jeziku. Koristi se za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnima ili sigurnima. Njime se opisuju činjenice, svakodnevne rutine i objektivne situacije.
Primjerice, rečenice poput "Io vado al mercato" ili "Loro studiano per l'esame" pokazuju kako se indikativ koristi za prenošenje konkretnih informacija.
Ovaj glagolski način može se konjugirati u različitim vremenima – sadašnjem, prošlom i budućem – što omogućuje precizno smještanje radnji u vremenu. Razumijevanje indikativa ključno je za učinkovitu komunikaciju i razumijevanje nijansi talijanskog jezika.
congiuntivo posteggiare. Glagolski način konjunktiv za posteggiare
Tempo semplice
posteggiare congiuntivo presente |
||
io | posteggi |
🔊
|
tu | posteggi |
🔊
|
lui/lei/Lei | posteggi |
🔊
|
noi | posteggiamo |
🔊
|
voi | posteggiate |
🔊
|
loro | posteggino |
🔊
|
Tempo semplice
posteggiare congiuntivo imperfetto |
||
io | posteggiassi |
🔊
|
tu | posteggiassi |
🔊
|
lui/lei/Lei | posteggiasse |
🔊
|
noi | posteggiassimo |
🔊
|
voi | posteggiaste |
🔊
|
loro | posteggiassero |
🔊
|
Tempo composto
posteggiare congiuntivo passato |
||
io | abbia posteggiato |
🔊
|
tu | abbia posteggiato |
🔊
|
lui/lei/Lei | abbia posteggiato |
🔊
|
noi | abbiamo posteggiato |
🔊
|
voi | abbiate posteggiato |
🔊
|
loro | abbiano posteggiato |
🔊
|
Tempo composto
posteggiare congiuntivo trapassato |
||
io | avessi posteggiato |
🔊
|
tu | avessi posteggiato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avesse posteggiato |
🔊
|
noi | avessimo posteggiato |
🔊
|
voi | aveste posteggiato |
🔊
|
loro | avessero posteggiato |
🔊
|
Opće informacije o konjunktivu (Congiuntivo) talijanskih glagola
Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovno glagolsko raspoloženje u talijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetskih situacija. Koristi se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
Na primjer, rečenice poput "Spero che tu venga" ili "Se avessi tempo, partirei" ilustriraju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja duha ili događaja koji ovise o određenim uvjetima.
Ovo raspoloženje može se pojaviti u različitim vremenima, poput sadašnjeg i prošlog, te je ključno za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u talijanskom jeziku.
condizionale posteggiare. Glagolski kondicional za posteggiare
Tempo semplice
posteggiare condizionale presente |
||
io | posteggerei |
🔊
|
tu | posteggeresti |
🔊
|
lui/lei/Lei | posteggerebbe |
🔊
|
noi | posteggeremmo |
🔊
|
voi | posteggereste |
🔊
|
loro | posteggerebbero |
🔊
|
Tempo composto
posteggiare condizionale passato |
||
io | avrei posteggiato |
🔊
|
tu | avresti posteggiato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrebbe posteggiato |
🔊
|
noi | avremmo posteggiato |
🔊
|
voi | avreste posteggiato |
🔊
|
loro | avrebbero posteggiato |
🔊
|
Opće informacije o kondicionalu (Condizionale) talijanskih glagola
Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko vrijeme u talijanskom jeziku koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja ovise o određenim uvjetima. Često se upotrebljava za izražavanje želja, molbi ili hipotetskih situacija koje nisu sigurne.
Primjeri poput „Vorrei un caffè“ ili „Se avessi più tempo, viaggerei di più“ pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija ovisnih o određenim okolnostima.
Ovo glagolsko vrijeme može se konjugirati u sadašnjem i prošlom vremenu te je ključno za jasnu komunikaciju i izražavanje složenih misli u talijanskom jeziku.
imperativo posteggiare. Imperativ glagola posteggiare
posteggiare imperativo |
||
tu | posteggia |
🔊
|
noi | posteggiamo |
🔊
|
voi | posteggiate |
🔊
|
posteggiare congiuntivo esortativo |
||
Lei | posteggi |
🔊
|
Che lui/lei | posteggi |
🔊
|
Che loro | posteggino |
🔊
|
Opće informacije o imperativu (Imperativo) talijanskih glagola
Imperativ (Imperativo) je važan glagolski način u talijanskom jeziku, koji se koristi za davanje naredbi, uputa ili savjeta. Tvori se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
Na primjer, rečenice poput „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ koristi za izravnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“, kojim se poziva na zajedničko djelovanje, također je primjer imperativa.
Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim se slučajevima koristi konjunktiv (Congiuntivo) za izražavanje želja ili preporuka na blaži način. Ova posebnost čini talijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv dodaje notu pristojnosti i nježnosti u razgovoru.
Poznavanje imperativa i njegov pravilni oblik ključni su za učinkovitu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim razgovorima.
Evo zašto je važno koristiti naš trener konjugacije za učenje talijanskog!
Konjugacija glagola jedan je od najzahtjevnijih dijelova talijanskog jezika, a za njezino savladavanje potrebna je redovita praksa.
Uz naš interaktivni alat možeš vježbati na zabavan i personaliziran način, obrađujući najčešće korištene, ali i zahtjevnije glagole. Naš trener ti pomaže poboljšati točnost i brzinu, čineći tvoju komunikaciju tečnijom.
Bez obzira jesi li početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će ti da podigneš svoje jezične vještine na višu razinu!